СРЂ

— 165 —

sa Jeftimijom Rođosavljevićem. Odovle krene Rajić u Temišvar a 11a poziv vlađike Pajsija Putnika krene u Novi Sad, g'dje je postao i profesorom „duhovnog kolegija". Tu se i zakalugjeri u Kovinjskom manastiru g. 1772. Pošto nije težio za častima, nego samo za naukom, odbio je mnogo puta ponugjeni mu episkopat, a svoj život u naponu muževne snage posveti svome narodu. Većjetadabio čuven, tako da je bila ostala narodna riječ: „Učen kao Rajić". Rajić je imao mnogo „čaša žuči" da proguta radi zavisti i nepokolebive privrženosti svoje svom dobrotvoru Pajsiji Putniku g. 1774. Rajić se nije osvrtao na svoje dušmane, nego ih je ozbiljnim radom i trijeznom naukom sve pritisnuo zidu. Znao je, e će pravda slaviti svoje, a zavist njegovijeh dušmana da će mu samo koristi donijeti. Car ga austrijski Leopold II. g. 1790. za književne zasluge obdari zlatnijem arhimandritskijem krstom na zlatnom lancu; kašnje ga je odlikovala i ruska carica Katarina zlatnom medaljom za zasluge na kulturnom polju. I tu je on proveo u radu i učenju sve do svoje 74 godine. Umro je g. 1801., dakle prošle mu je godine istekla stota obljetnica od njegova rogjenja. Rajić je napisao možda više nego iko od starijeh književnika; njegovi radovi leže i danas u rukopisu i čekaju svoga izdavača. Sva Rajićeva djela nose na sebi religiozni karakter, katkad i previše vjeruje praznovjerju i kojekakvim slučajevima. Pa ipak mi danas ne možemo a da s udivljenjem ne skinemo kapu pred ocem srpske istorije i da se ne divimo njegovom prijegoru, ustrajnosti i radu. Zgodno kaže o njemu srpski istoričar Lj. Jovanović: „I mi danas, sa svim ovim našim bibliotekama ne možemo a da s divljenjem ne pomislimo koliko je njega moralo stati truda, dok je nabavio i pokupio onoliko nmoštvo dotadašnjih istorijskih radova On nije imao pri ruci izvora prvoga reda, pa da njima proverava ostale. Ti su izvori onda bili slabo poznati". (Српски књ. Гласник III. 5. стр. 380). Poglavita njegova mana bila je ta, što svoje knjige nije pisao srpskim narodnim jezikom, nego slaveno-ruskim, tako .da su bile pristupačne samo inteligenciji; narod ih uikako ne bi ni danas razumio nego bi trebao svoga prevođioca. Ali nije se ni čudit, kad promislimo, u kojemu je vremenu Rajić živio. Književni je rad Rajićev raznovrstan, i mi ćemo samo glavnije ovdje spomenuti: Катихизис мали, Свјашченаја исторпја, Собра-