СРЂ

— 171 —

onaj nebeski nije nego lažni mjesec što mu se privigja. Ovo je uzvišeno!) * Drugi pjesnik kaže: •— Cuđi li se ona đa su moje suze pobijeljele; a ne zna li ona da su ostarile i posijedjele kako moje kose!! (Ovaj tužan zaljubljenik vidi se da je bio jako nesrećan; on je plakao sav svoj život i dospio do toga da vidi sve bijelo. On nije kako onaj drugi, koji vidi sve crno:) — A ne znaš zašto jc moj plač pocrnio ? — Cuj: suza nema više, vrelo se osušilo, i ovo je očinje crnilo, što ti vidiš teći!! * A sad čujte drugog ljubovnika, koji priča svu historiju svoje nesrećne ljubavi jednijem samijem stihom: — Vidim i ljubim; zaklinjem da mi se smiluju i odbijaju me, a smirenje mi nestaje; umirem!! (Ove uzvišene kratkoće, koja mnogo kaže u malo riječi, a slog i značenje ne postaje tamno, nema nego u arapskom jeziku. Nije moguće prevrnut svu ljepotu u drugi jezik. Ja sam to učinio kako sam mogao). ■* Arapin piše svojoj dragoj, koju za nje ljepotu prozvali su lane.'). — Lane ti si po tvojim očima, po tvome vratu i micanju; a jesi li za ostalo? Lane brsti gorsko zelje, a ti se hraniš mojim srcem; lane pije iz bistrih vrela u pustinji, a ti gasiš žegju mojim suzama; lane ubijaju lovci a ti ubijaš tvoga lovca! Ne! ja bih prije rekao da si ti Edenski raj; tvoji su obrazi jabuke; angjeo stražanin je tvoja ljepota, a dva mača tvoje su trepavice; rekao bih da je tvoja uspomena slatka u mom srcu, ali da je i grka!!! (Pjesnik ovdje namiguje na Adomov raj, iz koga je Adam protjeran, jer je okusio jabuke, a raj je čuvao za tijem angjeo s ognjenijem mačem u ruci. Smisao je bistar, kad se malo promisli. Ovo je sve što čovječja mašta može naj ljepše i naj bogatije izvesti). Nedjip Веу generalni turski konsuo u Dalmaeiji.

') Gazelle, i to je arapska rijee. — Oei i vrat te životinje divne su Ijepote; njezina okretnost je izvanredna.