СРЂ

Br. 5,

Dubrovnik 16 Marta 1902,

God. I.

Na шоји drvoreznu sliku u „Slovincu" 1879. S o 7x e t posvećen svom dragom prijatelju Luku Zori. (priopćio L. Zore)') Oh, moj Zore — popilo te more! Što mi čapni ti omrči 'nako, I)a mi lice grđe je i gore No da sad me izvrgnuo ракб?! . . . Ala puste geacima®) hore Da izlanu lajavilo svako; Pa ko bi im sluša' prigovore, Taj bi prije smija' se no plako! Al' neka ih! . . . Nek' zbijaju šalu: Grdila me il' plela mi hvalu Poganija, — odmjeram joj isto . . . Lik još crnji s nosom od aršina, čupavilo brade ni perčina Tog ne ruže, — kom je čelo čisto.

') Eado priopćujem u „Srttu" ovaj sonet, koji mi u svoje vrijeme posla pok. moj prijate) Sundeeić. U „Slovineu' 1879. g. izaffe slika Sundeeićeva nekako nagrffena. To pobudi pjesnika da ispjeva ovaj sonet. ') Prostaoima.

i. Sundečić.

џ