СРЂ

— 213 —

zamčnica nagine naravno onoj strani, koju voli. — To je osjećaj srdačni, e da bude uđioaica prijatnosti svoga muža, koji je naj prije na to potiče. — Ona svagda gleda na ovoga prijatela; koji je s nima, mladijem zaručnicima, i na trpezi i na šetni i u društvu. On je udvoran, veseo i lijudan. Brzo se ona na nj navikne do toga da se bez liega ne može ni da prođe; on postaje potrebit liezinu životu; kad ga nema, nešto joj nedostaje. Ona, nesrećna, trči svojoj propasti! Jedan dan muž izostane, zadržan od posala, pa namijeni prijatela da čini društvo gospođi. Evo ih skupa na trpezi; blaguju i piju; on se mnogo zanio, a ona jako pošitkovila. On se usuđuje izbaciti koju riječ, ona se grozi. On podvostruči smionost, pritiska je, hvata je, grli. Ona se trese, bez snage, srce će joj da iskoči iz grudi . . . . popusti. To je krivo vino! Prosti interes mužlev čiui često da žena pane. Čelade mogućno, koje može zakriliti muža malo imućna ili ga potpomoći u negovijem poslima, svagda je dobro primieno od gospode; mole gaikume; 011 obećaje sve za Juhav nezinijeh lijepijeh oči. Ona se nasmjehuje na tu nasladu i odgovori kakvijem milijem migom — ali obričući u sebi da će bit postojana i nepredobiva u kreposti. — Međutim naš dragi zaštitnik u nastajnom oblazu, i svagda na samo s nom, potiskuje daje stvari; on traži Uibac. Bože moj! za taku sitnicu ne vala pokvarit muževje posle; no taj Jubac vlači druge, i dragi gospodin, osokojen, otvori svoje srce, postavjajući svoj ugled i svoje imane . . . . pred noge gospođine. Ona odbija, to se razumije, ali vazda blago i slatko — da ne pokvari posle, koji po riječima zaštitnikovijem, idu jako dobro. On ne zdvaja; malo smionosti i nešto nasila, pa je ona eto na negovo raspoložene. Ele, u jednu riječ, nenadna navala, razgovor bez svjedoka i smjelost mladića, koji je prijazan, silno djeluju na žensku ćud. Treba je dakle očuvati, ali ipak tako da se ona ne stavi, da je ko čuva; nema bit lubomornijeh prizora, od kojili nije nikakve koristi n'ako da otvore oči ženi i pruže joj ideju o zlu. Treba je hitro očuvati a pokazati joj potpuno povjerene. Od mladića, u komu se vidi neka oj>asnost, treba se ukloniti, ne primat ga kao prisnog prijateja, ne dati mu prilike da se nađe na samo s gospođom. Ona nema primati nego u uročeni dan, tad će bit i- drugih oblaznika. Treba je očuvati i od zla drugovaua, ne dopust.it joj da oblazi nego gospođe, kojima je ponašane neporočno, i odbit je od porodica, koje nijesu