СРЂ

— 224 —

čujem trk jednog koria .... kori se zaustavio .... kako mi srce lupa! . . . nijesam mislila cla sam ovako cljetiriasta! PRIZOR V. Grofica i Baron. Baron : Oprostite, grofice (gleđa naglo okolo: za sebe) nije još stigao ! Grofica: Vi ovdje, barone? Što se za Boga, slučilo'? Držala sam da ste već na letriaku! Baron: Sta ćete ?! rugajte mi se sloboduo, ma u onom mraku nijesam mogao ukloniti svog šarca a da ne udari u jednu pariinu, koja je ležala na putu. Šarac se nagrdio u nogu, te ћгапЦе tako, da ga je grehota i gledati. Grofica: Oh! jadne živine! Ostavite da ga nadgleda moj zapostat, a vi naredite da vam osedlaju moju bedeviju. Baron: Ta mogu se vratiti i pješice, 110 se uzdam da će za jednu uru trlariem šarac potpuno ozdraviti. Grofica: Ne mogu nikako dopustiti (zove) . . . Savka! Baron: Pričekajte časkom! . . . Ali ste nestrpjivi da me prije opremite! . . Razumijem, razumijem! . . . Grofica: Oštrouman čovjek lako razumije, kad mora da razumije. Dakle razumjećete dobro .... Baron: Da je osam sahata već zvonilo, te da vlastelin Orlović može od časa do časa banuti, to znam. Ali, vjerujte mi, grofice, gotovo sam zadovoljan da se ona mala nesreća mom šarcu desila, jer tako bio sam prinuđen vratiti se. Grofica: Zađovojni ste da siromah šarac hramje! Ja se grozim proti tako nečovječkijem osjećajima! Ali ne znate da sam stupila u društvo zoofila? Baron: Nemojte svojom ironijom otežavati moj položaj. Grofica: Ne govorimo više, i učinite kao što vam rekoh: uaredite da se osedla moja bedevija, te ajte slobodno .... Baron: Vi ste sa svijem nemirni i nestrpjivi, vi hoćete da se oslobodite od jednog (losadlivca. No ja osudujem tu nestrpjivost. Ja vas ne mogu vidjeti sa očima uprtijem sveđer u ovaj prokleti sahat,... znate li ništa gore od toga ne može biti na svijetu! Grofica: Gospodine! . . Baron: Pustite da govorim! Je li se ikad dalo cla jedna žena, kao vi, zabaci pravila ujudnosti! Kako! Jer je vlastelin Orlović sit