СРЂ

— 227 —

Baron : Izazivjem ga, cla mi zaniječe ako ima srca, ruku negove sinovice grofice Zorke, i molim ga da mi clozvoli sjutra u jutru posjetiti ga. Grofica; Toliko se hotjelo! (uzevši mu ruku) Baron : Toliko sam te l,ubio, a zaludu sam trpio! Oprosti mi!... lepša usta nikad neće biti oprostila! Grofica : Slušajte, barone... (gleda okolo, i na pola glasa veli) čuj, Vojslave, u sreći nije pravo zaboraviti ni na one što trpe... Ajdemo vidjet siromašnog šarca! Baron : Šarcu nije ništa. On ne hramje ni najmane. . . Izgovor luboniorstva i ništa drugo, moja mila Zorko. Grofica: A ja sam to znala! Već me dakle varaš? Baron : A onaj znak vatrometom ? Ona avetina vlastelina Orlovića ? Grofica: Ko je bez grijeha. . . . Imaš pravo, oprostimo jedno drugom! Baron : Oprostimo mila Zorko, i Jubimo se iskreno do vijeka, jer bez iskrene Uibavi ne ma sreće u braku. (Zavjesa pada). м. s.

B i 1 j e š k a Dragi Srdu! Dobro si počeo da po narodnu rabošaš! Dakako, sve iz naroda za narod! Svejenovaka! — Ovo je predrta riječ arapska, te se kaže u nas (u Hercegovini) nafaka: ■— Bila mu nafaka = Erat in fatis. Nafaka ti je što je kome odretleno da pojede na ovom svijetu*). — Selam Alećim! Tvoj komšija Ž.

'") Kad bolestan eovjek dugo živi, reee se: Pribira (ili kupi) svoju nafaku. Od toga su Konavlani puekom etimologijom ueinili novaku