СРЂ

— 270 —

* Pričice iz života Ali-paše Rizvanbegovića i brata mu Hadži-bega, U narodu srpskome u kršnoj Hercegovini sačuvalo se mnogo zanimjivijeh pričica iz života čuvenoga gospođara Hercegovine Alipaše Rizvanbegovića i negova brata Hagi-bega. Te pričice divno karakterišu i jednoga i drugoga, te bi budućemu piscu Istorije Alipašina vremena, bile od vrlo velike koristi, kao god sada što bi zanimale svakoga Srbina, koji je slušao za Ali-pašu. U ovom broju Srđa mi iznosimo nekolike take pričice, a molimo svakoga, — naročito braću Muslimanske vjere, — da svaku priču, koju o nemu čuju, a koja zaslužuje da se štampa, pripošju našemu uredništvu, koje će je vrlo rado donijeti u ovome listu . . . I. Ali-paša i stari Orle. Imao Ali-paša dobar nekakav vinograd, koji mu je bio miliji mimo ostale. No odmah do negova imao je i neki stari Orle također dobar vinograd, koji je opet nemu omilio. Svidio se Ali-paši Orliu vinograd i htjeđe po što po to da ga kupi. Zovnu 011 Orlu preda se i reče mu: — Hoću da mi prodaš ono tvoga vinograda! Orle slegnu ramenima i odgovori mirno: — Vala, čestiti pašo, ja ne branim. Vinograd mi možeš i oteti, ama ja nijesam kajil da ga prodajem. A ako mi ga i otmeš, opet ti ne ćeš biti sam, opet ćeš imati susjeda sa dobrijem vinogradima. A čitav svijet niti možeš oteti ni kupiti. — Vala, Orle, baš je tako! — potvrdi Paša i otpusti ga ne kupivši vinograda. II. Opet Ali-paša i Orle. Stari Oiie imao je u Vrtiješu svoju kuću i svojijeh dobara i tu je živio više i zađovolnije nego u Mostaru i ako je i u Mostaru stanovao. Nahiti se jedanput Ali-paša na nega i naumi da ga protjera iz Mostara. — Pro.tjeraću te, pa da znaš ko sam! — reče mu Paša žestoko. Orle se sneveseli, ali se ipak dosjeti i ponizno zamoli: — Vala, čestiti Pašo, potjeraj me gdje hoćeš, samo nemoj u Vrtiješ ...