СРЂ

— 292 —

Како је opušćelo Gravodanije (Gruž, kod Dubrovnika). (Legenda). Za Sv. Hilarija, Epidauritanskog apostola, cvalo je Gravodanije, bogat građić do riječice Ariona (današne Rijeke, Omble). Tu je bila blizu Loznica, pa je tuda prelazila iz Epidaura trgovina preko Gravodanija na Bulet, otkle su je prevažali u Asamo (Zaton, Malfi). Naj boja je luka bila za bizantinske lcorabje u Gravodaniju, tako i u Asamu, s toga su se baš obadva mjesta Ијеро obogatila, pa uz bogastvo brže pristupila oliolast, a to je pravo iskopane za kule i gradove. U okolici Epidaura I,udi su prigrlili vjeru kršćansku i krstio ih božji ugodnik Hilarij, pa činio čudesa i napućivao ib na pravi put. Svak se obraćao na Hristovu vjeru, a samo su bili otvrduuta srca Gravodanci i Asanci, kaonuti putena čeljađ, pravi pogani, te se nijesu preporodili u vodi, uz milost Duha Posvetiteja i nebeskoga Utješiteja, Parakleta. Hilariju dođe riječ Gospodna govoreći: „Ustani, idi u Gravodanije i Asamo, bezbožne gradove, i propovijedaj protiv nih, jer izađe zloća nihova preda me kaono Ninevije, grada opušćeloga". Podiže se Hilarij, plati brodarinu i pođe Gravodancima i Asamcima, ali ga posprdno dočekaše na Loznici, ukraj Ariona, na ubavoj I obali hladne rijekeStarac kroči na obalu i nasloni se na štaku, prstom upre u nebo i pokaže im drvo sv. krsta. Oni mu rekoše: „Kad je tvoj bogat Gospodin Bog, zašto te nije odio u svilu i kadifu, a obuo u bogati safijan, a da se zna da irnaš gospodara neba i zemje?" Hilarij uzdahne, prekrsti štapom, a ončas užde bura i polomi im tri krasne peteroveslice, bogata drijeva iz Vizantija. Tako dođe i drugi put, ali svedno uz božja čudesa Gravodancima srce osta otvrdnuto kao stanac kamen na badu 1 ) na Grebenima. /

') Stijena.