СРЂ

— 316 —

В i 1 е š к е Dragi Srđu! Oslađio sam ono što si mi pisao o Konavlima 1 ) i uvjerio si me. Također rado sam pročitao ono što si otpisao Rćamnii 1 ) o Ratu i Stonu; ono su stvari očite i historijskijem đokazima osojene, čemu nema prigovora. No još imam da te liešto pitam. i nemoj mi kazat da sam zanovetalo. Ivad uzmožeš, odgovori mi, i to javno da svak može stvar proučiti; no moliću te da mi anonimno odgovoriš, jer, kako vidiš, ja ti privatno povjeravam svoje pravo ime, ali imam razloga da se krijem od javnosti. Odgovori mi dakle u tvomu kiiiževnom listu, jer ti znaš kako se dan današni mute misli a zavodi čitalački svijet svakojakijem knigama i novinama. Treba bistriti i čistiti, pak će napokon i sami oni, koji u nnitežu ribaju, biti prisijeni da progledaju i osvijeste se. Evo ti dakle lickolika pitana, koja, molim te, da mi razjasniš: I. Kakav je to neki nemački dokaz iz XV-og vijeka o političkom Hrv atstvu grada Dubrovnika, što je izvirio na vidjelo lani o Gutembergovoj objetnici u Beču? II. Je li istina da su naši stari Dubrovački pisci zvali naš jezik hrvatskijem; i, ako je istina, kako ti to tumačiš? III. Što znači naziv naški? IV. a što slovinski? Vidim da ti mnogo zanovetam, ali dobro je da se ovijem pozabaviš, jer vjeruj mi, ovo su korisne rasprave, koje mogu đosta ploda donijeti, kad se trijezno i mirno razabira. Nestrpljvo očekujuć tvoj odgovor, pišem se U Dubrovniku na 1 Aprila 1902. Tvoj odani prijan. Dragi prijane ! Ođlučio sam, kako znaš, 3 ) ne odgovarati ni pseudonimnijem ni anonimnijem pismima, i zanago ti ne bih odgovorio, da mi uijesi povjerio svoje pravo ime, moleći me da te nc odam. Ne ću ispitivati uzroke, s kojih tako postupaš, jer svak ima svojili razloga da se ') v. Srit br. 2 (biješka I). *) v. Srft br. 4 (bileška). *) Ibiđem.