СРЂ

— 317 —

krije, pošto su sad vremena škakliva i za nevino prebirane historijskijeh monumenata. Svakako forsan et liaec olim meminisse juvabit! A sacl na stvar. Milo mi je, dragi prijane, da si mi podao prilike da se porazgovorimo o nekijem stvarima, koje su ti još mutne i koje iznosiš u tvojoj poslanici. Drage voje dakle evo me na posao. Ad I). Da ima istorijskijeh spomenika, koji Dubrovnik nazivju hrvatskijem gradom, bilo bi luđo poreći. Ali svak piše kako mu se sviđa i kako umije, pak istom kasnije nastupi neumolna zdrava kritika, koja upućuje u pravo historijsko kriterije. Dokumenat, o kome govoriš, jest baš iz XV. vijeka. Lani o Gutembergovoj objetnici bila je izložba u Bečkoj Dvorskoj knižnici inkunabula štampe, pak na jednom listu vodiču poklonicima u svetu zemju, mogao je svak pročitati ovo o našem gradu, što ti ja od prilike prevodim iz zastarjelog nemačkog jezika'): „То je lijepo sagradeni tvrdi grad u krajevini hrvat skoj; oni imaju ugarskoga kraja za svoga gospodara, komu svake godine plaćaju danak. Ali su k tome dužni svake godine plaćati i Turcima neki iznos novaca, da budu s riima u miru". Ovaj đakle spomenik kaže čisto da je Dubrovnik bio čest kra1 evine hrvatske; dakle iznosi neko političko hrvatstvo grada Dubrovnika dosle nečuveno. No čudim se, kako si se ti шоgao i zadržati na onoj vijesti, kad kod nas i ženice znaju, da Dubrovnik nije bio nigda čest kralevine hrvatske, nego je samo bio pod zaštitom ugarskoga krala, koji je u isto doba bio i hrvatski. Pa znaš i to da je Dubrovnik mijeriao zaštite kao eno ti slaba đržavica da sačuva svoju slobodu. Za to su mu i pakosno izvrnuli značerie dvaju slovu na riegovoj zastavi, biva S. Б. (Sanctus Blasius) u Sette Bandiere 2 ). I s Turskom je Dubrovnik očijukao i bio pod nezinom zaštitom, a i s Mlecima, da ne spomiriem drugo; dapače Mleci su mu bili naturili i svoje knezove, pa i za dugo vrijeme, ali do početka pređašriega vijeka Dubrovnik je vazda i neprekidno sačuvao svoju političku nezavisnost i slobodu. Ovomu nema ') Naslov je listu: ,,Dy Sehiffart iiber Mere zum Grabe Isu Xti des Vare". ') (х. Gerard, uekadašći poslanik franoeski ца Crnogorskom Dvoru, prieao nam je da u Parizu u zavođu za Diplomate uee pitomei Dubrovaeku diplomaeiju, koja nije puzala oko mogućuika, nego mudro nastojala da zgodnijem svezama u presudnom easu Dubrovnik saeuva svoju zlatnu slobodu.