СРЂ

— 323 —

su nastaneni Srbi"; a za tijem o riječi sclavus i sclabus govori da je isto u tijesnom značeiiu upotrebjena za Srbin. 1 ) Zgodno je pak onda došao Dubrovčanima ovaj slovinski naziv radi vjerskijeh razloga, 2 ) te polagano on postade naziv kiiiževnoga štokavsko-jekavskoga govora zauzimjući mjesto imena srpskoga. Naziv se za tijem slovinski još boje udomaćio u poznijoj našoj kniževnosti u Dubrovniku, navlaš kad su se raširili pogledi našijem kiiiževnicima i puklo im šire obzorje pred očinia o prostranoj oblasti našega jezika i njegovijeh ogranaka, a to naj prije na našem jugu. Gundulić u Osmanidi gotovo opisuje i granice slovinskoj državi, a po tome i slovinskom jeziku, kad ono pjeva svomu milomu Dubrovniku: Krune Ugarske veći dio, Svu Bosansku krajevinu, I gdje 'e Herceg gospodio, Vlast poda se turska ukinu. Još sred usta luta zmaja I nokata b'jesna lava, Oko tebe 3 ) s oba kraja Slovinska je sva država. U ove dvije kitice zbijen je cijeli jug slovinski, kako se na pi'vi pogled lako raspoznaje. Ove su granice opisivali slovinskom jeziku i drugi pisci i to ne Dubrovčani, a između liih najznamenitiji Kačić, koji opjevavši ratove i junake hrvatske, srpske i bugarske, nazivje te svoje pjesme: Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Naš Palmotić pošao je i đaje pjevajući: Slovinski jezik koji od Adrije mora redom svukoliku zem^u svoji do pu-

') Meme restriction, mtme observation. — Kao potvrdu Bogišićeva svjedočanstva 11avodimo da Papa Nikola IV. piše kraju Urošu ovako „viro: magnilieo Urossio regi solavorum." Isto tako u drugom pismu: ,-Stefauo Iliustri Eegi sclavorum". Takoffer u pismu krajici Jeieui isti papa piše: „Oharissimae in Cliristo Filiae Helenae reginae Schlavorum." (Bomman „Storia civile ed ecclesiastica della Dalmazia II. 230).

I Miletius zove naš jezik liug. slavonica, a konsuo Dubrovacki, koji je stauovao u

Prizrenu, imao je naslov „Console in Slavonia (Sciavonia).

') v. Srff br. 2. s ) Dubrovniče.