СРЂ

— 356 —

U prva vremena i ako je sa svoje tvrđave Stolac bio znamenito mjesto, istoricari o nemu ništa ne spominu. A i u prastara vremena prije Sokolovića, po Stolačkom pol,u bila je varoš. Poslije zapreme lcacla su u po\u gradili vojničke kasarne, u zeml,i su nalazili teme\e od starinskijeh kuća a nalazili su i grobova. Tako i iza mahale Zagrađa po mjestu Okladima, kuda su danas nive, izaslanici Sarajevskog muzeuma otkopavanem, u zemji nalazili su starinskijeh zidina i lijepo ozidanijeli grobova. U nekijem zidinama bijaliu u cjelini i kameni podovi. Ti podovi bijahu. znameniti; oni su naprav|oni od sitnog četverouglastog, ali po svom obliku srazmjerno jednakog uglađenog kamena u mozajiku. Pa i po svojim starinama Stolac bi se sa svom svojom okolinom (osobito Stolački kotar bogat je starinslcijem grobnicama —. stećcima) u prva mjesta Bosne i Hercegovine mogao ubrajati; ali pošto to rnjesto do danas ne odgoji svoga kniževnika, a stare priče za vrijeme kuge, kolere a i presejavana u narodu i sa narodom izumriješe, zato nemajući o tome mjestu nikakvijeh podataka, — u pretresane tijeh starina i izvanrednijeh događaja ne možemo se upuštati, samo ćemo se okrenuti na ono o čemu se i danas u narodu priča! Od 1690-95 god. kad su se bile zaplele u rat, Austrija, Mletačka i Turska, tada mletačka vojska prodre u južnu Hcrcegovinu u kotare: Trebiiiski, Lubinski. Stolački, Mostarski i Uubuški. U Hercegovini toga vremena ne bijaše redovne turskc vojske. Baš toga vremena Mlečići od Turaka oteše grad Staru Gabelu, koji leži blizu Dalmatinske međe u kotaru Lubuškom; a pošto na grad Stolac ne smjedoše udariti, za to se lukavstvom i prevarom poslužiše i podmitiše građskoga ćehaju (kjučara), pošto u gradu ne stajaše niko a ćehaja bijaše nekakav Galov Odobašić, nega Mlečići podmitiše, dadoše mu jednu bocu žućaka') na mjesto dukata, za to im Odobašić jedne večeri ostavi otvorena gradska vrata, a iste večeri Mlečići u grad ujegoše, te u znak vesela iz topova zagrmješe. Čujući Stočaui riku iz topova, te iste noći na grad udariše, Mlečiće iz grada izagnaše, te se za liima u potjeru nadadoše; a kad je bilo u osvitak zore u selu Burmazima 2 sahata na jug od Stoca, tu ih napadoše. Priča se da je tu krv potokom tekla a svjeđoče nam i danas za taj slučaj ouoliki mramori (obiježja). Galov Odobašić i ako jc Muhame') Zućaei su od žutoga pleh* uaprnvjeni ц* podobje dukata, вашо što oni kao dukati ne imaju izreskanijeh brazda po osovini.