СРЂ

370 —

Naveli smo čitavo gradivo ove preznamenite publikacije, koja je pocl pokrovitejstvom N. C. K. Yis. Nadvojvode Ludviga Viktora, a pod presjedništvom grofa lvana Harracha i profesora Vatroslava Jagića. U odboru je mnogo našijeli ludi kao Dr. Milau Rešetar, upravitel Frano Bulić i vitez Antun Vuković, pa dakako unaprijeda je žejeti, da češće bude priloga i s našijeh strana, jer u ovomu broju nalazimo samo Moresku s otoka Korčule (str. 51-56), koja je navedena čakavski, a dodan joj je i tekst talijanski. Ovo je pohvalno sa strane gosp. Vida Vuletića-Vukasovića, koji je hotio, da upozna sa ovom slikovitom junačkom igrom i nemački svijet, ali nam je primijetiti da je bez ikakve slike i dotične muzike, pa je žejeti, da se to nadoknadno uradi još u ovonm godišnaku. L. Z. Priroda i srce. Proletno sunce purpurnim sjajem na zemhi pada; Moje je zašlo... u mojoj duši tmina je sada. Priroda prima zeleno ruho, bijelo svlači; Mladost je moja ko jesen pusta, noj b'jeda pači... U šumi zadah gorskoga cv'jeća ugodno miri; Ja gledam samrt, i dah se nezin posvuda širi... Vesela ptica u šumi divno žuboreć poje, Crni se gavran kr'ješteći mota vrh glave mojc... Mladog pastira glas se po šumi veselo ori! A ja bih plako, vječito plako; mene jad mori... Na šarnom cv'jeću ko alem-kamen rosa se sjaje; U mome oku javja se suza i vječno traje... More je mirno — sad krotko jane, lav b'jesan prije; A srce moje pomamno more — nemilo bije. Sve se na život budi i vraća, svud cvati cv'jeće; Meni se Jubav odavna mrtva već vrnut ne će. Beč. Krunoslav.