СРЂ

— 511 —

voje istalmuti, da malo ima Hrvata i Srba, koji u istinu poznaju svc Jepote i razuolikosti svoje divne domovine. Glavni je razlog tome, što se dosad na školske izlete i putovana s đacima preveć malo ili ništa pažne nije obraćalo, i što mi jako slabo marimo, da sami na svoju ruku svoju domovinu proučavamo i upoznamo... upoznajmo naj prije sami sebe i svoju domovinu, a onda se istom otpućujmo u strane z em\ c. ■— Ta nas misao sveđer vodi i u priređivanu školskijeb izleta i putovana s đacima, jer nas upravo srcc zazebe, kad pomislimo, koliko nas ima, koji smo još pravi „peregrini in Israel". Prof. Dragutin Franić dobra je pojava, te je na ugled mnogijem nastavnicima, jer je nemu na srcu i u duši omladina, pa želi da se za rana upozna brat s bratom — da nas ne dijeli Kitajska zidina. On je i našemu Dubrovniku posvetio žarkijeh riječi (str. 134-156, 164-166, 320), a zasladio ih je usklikom iz Porina: „0 slobodo, slasti s neba Кб zraka te čovjek treba!" Opisuje spomenike, pa prelazi sinovskijem pijetetom ispred svakoga, a pred Gundulićem uz ostalo spomine i slavu otkrića (na 26 juna 1893.), te kaže: —■ „bijeli jugoslavenski svijet bijaše toga dana upro oči na Dubrovnik. Mnogo više nego u sličnijem takovijem- slavama sabraše se tom zgodom u gradu Dubrovniku najrazličitiji predstavnici jugoslavenskijeh plemena naročito Hrvati i Srbi. To mjesto i jest upravo historijski opravdano za takav sastanak. Dubrovnik držaše naime kroz vjekove žezlo moralnog prvenstva u našem rastrkanom narodu. U redu bijaše dakle, da mu susjedne zemje iste krvi iskažu dužno poštovane i priznadu mu prosvjetnu privredu od šest stoleća, Vruća žeja bijaše najbojijeh prvaka našega naroda, da svi sinovi jednoga naroda shvate znamenitost toga dana na klasičnom tlu slobode, pa da ostave neslogu, te da okrijepe dušu djelotvornijem čeznućem za prosvjetnijem jedinstvom i za zaboravi uzajamnijeh nesuglasica: „Napred, braćo, samo složno, U jedinstvu naš je spas!" Tom se prilikom pokaza divan primjer bratske sloge: Slaviše svoga velikana i Hrvati i Srbi, slaviše ga veličajno u svijem krajevima gdje naš narod živi, pa niti što zlo rekoše Hrvati Srbima niti Srbi Hrvatima. I tako treba: ,,Iz pusta zbora otrov tek se crpi za dom se brine tvorom koj' se muči". Đ. Arnold. Jedna nas je mati odhihala, Pa i jedua čeka nas sudbina. (Tugomir Alaupović).