СРЂ

— 535 —

36

Polubac. 1 ) Svalcomu je poznato, da pol,ubac je podložan raznovrsnijem promjenama i preobražajima, kojima ga je darežjivom rukom obdario i obdaruje najveći petrolijer evropski — Moda. ftezina vola proizvela je mnogobrojne nazore i teorije o električnom doticaju dviju usnica, koji doticaj tumači čuvstva srca, a mi ga zovemo p o \ u p c e m. Pojubac, koji nije ostao bez znamenitoga uticaja na moral, imade veliki istorijski-kulturni razvitak. Pa ako želimo tu istorijsku kulturu pregledati, bacimo naj prije pogled na. Rim. U Rimu se je pohibae. na veliko gojio, ondje postao kao rijetko gdje općenitijem, a nmogovjetnost negovu pokazuje najbo{e jezik, koji ima za n tri naziva: suavium, to jest usne na pojubac gotove; osculum, onaj položaj usnica, kad se vruća usnica dotakne usnice; napošjetku basium, prvi po^ubac vjerenika, bezprimjerno vatren i neprocjeniv kao elektromagnetična tekućina, naj izabranija od sviju igara, koju Marcijal, pjesnik pojupca, uvijek spomine i opjeva. Shodan, ali neiscrpiv bješe sustav onijeh, koji su razlikovali pojupce na: poJubac poštovana, nagnuća i Jubavi. PoJubcem poštovaiia smatrao se je onaj, koji je građanin, — kad se je sa otagbinom rastajao, — pojubio majku zemju; kojijem je Prusijas, kada je u vijećnicu stupio, pojubio prag iste, a to bijaše duboko poštovane, koje je on htio senatu ukazati. A zajsta bijaše osobito ganuće poštovana, kada je vjerenik ne za svoju udovojnost, nego u interesu svoje bone vjerenice, — nu pojubio, jer bijaše mišjene, da je takav pojubac za bolesnicu najboji lijek, te da će odma ozdravit; običaj liječnički, kojijem se je lako mogao homeopatički propis prekoračiti. Rođaci u starom Rimu imađahu jus osculandi — pravo pojubiti se; —• to pravo pako ograničavalo se u zamjenitom JubJenu čela; no muškarci pojubiše često mjesto čela — rumene usnice, ne radi kakve naslade, nego s toga, da saznadu, da li je rodica vina pila, jer to ne bješe Rimlanima po voli. Kato veli da je „vino izvor sviju zala".

') Rado iznosimo i ovu radću o Polupcu, koja može služit kao dopvmak Polupcu, što je štampan u br. 6. našega „Srffa".