СРЂ

— 53« —

Pravi RiinUtriiii držao je polubao časnijem i dopuštenijem samo među zaručnicima; naprotiv imadc l,udi, koji taj pojubac, te je kao uvod u tragediju zaboravlena sama sebe, smatraju ncčasnijem i nedopuštenijem, jcr ako je l,uliav vjerenika čista — kažu oni, to mora i znak nezin čist biti. Ovi nazori nc mogahu se složiti, te tako to pitane riješi obično i provincijalno-pokrajinsko pravo. S determinacijom i razdijejeiiem polubaca zanimahu se i pjesnici; a naročito pjesnik Marcijal. Virgil nije se mogao bez polupca ni Bogu zahvaliti. U najstarije doba bješe JubJene kod Rimjana viio ograničeno; u Jub^eiiu nazirahu oni takovo međusobno približene, koje je moglo imati najozbil,nijili posjedica. To izražuje Apulej u ovom stavku: „pojubac je vatra sa strana borilaca u boju ratoborne Venere". Ova. zabrana, koja u rimskom pravu 1 ) nalazi svojeg izraza, zahtijevala je od žena veću stidlivost, ncgoli od muškaraca, došjedno davala je ženama veće pravo za sačuvaiie svoje stidlivosti negoli muškima. Po Ulpijanu mogla jc žcna pi-otiv onoga, koji je uvrijedio, ili na ulici ustavio, te protiv i iiezine vo!,e sprovodio — sa „injuriarum actio" — pred sud stupiti. Šta više primaue i davane pojupca dovelo je bilo do toga, da je Ovid iz straha ove izreke napisao: „Ко je poJubac primio, a k tomu još i drugo ne primi, jest sigurno nevrijedan već primjene ugodnosti". 4 ) Ovijem starijem nazorom odgovaraju mnogi strogi primjeri kazana u onakovijem slučajevima, kad je stidjivost ma i najmane ozleđena bila. Ova plemenita namjera propade sa svijem svojijem početnikom, te vidimo da se opće iskvarene običaja ogleda i u upotreblenu polujica. L<ubjene postalo je manijom, Jubilo se je kod jela, kad se je išlo spavati, na ulici, u školi, u vijećnici i t. d. Zlopotreba pojubaca dospije tako daleko i taknula se je naroda tako strasno, da je više careva, — lukavi August i pokvareni Tiberij, — protiv toga ustalo, a ovaj pošjedni također u jednom ediktu ■— naredbi — zabrani svagđaiie I,ub le,ne. Tacit, Sveton i Marcijal đovojno su opisali to besramno 1и1Дспс, tc ćemo nešto po liima navesti. Ivod gozbe običaj je bio polubiti ') S. C, Orsitianom dig. 1. б. ') „Oscula, qui sumpsit, si nou et eetera sumpsit, — Haec quoque quae data suut, perdere diguus erat".