СРЂ

— 537 —

toliko puta usta, koliko je slova bilo u imenu darovateja gozbe, ili u imeuu onoga, u kojega se je čast clavala gozba; te tako su takove stvari do krajnosti išle. Nevajanosti i protunaravnosti tako se bjehu usisale u krv naroda, da je gore spomenuta naredba Tiberijeva na veliku oporbu naišla; da se moderna prispodoba navede: kao što je naišla naredba brzojavnog upraviteja u Berlinu proti šinona i ličila kod samijeh gospoja kod brzojavstva namještenijeh. Poslije nijesu carevi ništa radili, da tu zlu navadu iskorijene; u vrijeme nihovo I,ubile su se noge i ruke, prosjaci lublahu one, koji su im što udijelili, kandidat svoje birače i obratno; a gdje se nije mogla usnica usnice dotaknuti, ondje su kao dan danas bacali se ])oI,upcima. Potane opisuje to Marcijal u svojijem epigramima, a pero hegovo u ovom predmetu upravo obiluje. A kakvo su stanovište u pogleđu polupca zauzeli Judi nove, prave vjere, prvi Hrišćani, strogi ascetici? Utjehom možemo reći strogo i opet blago. Pojubac držao se je kod nih kao povreda čistoće, sticHivosti, nevinosti i djevičanstva, ali vjerovatno samoj od strane inovjernika, jer Hrišćani lubili su se među sobom u najstrožem smislu riječi „hrišćanski", te je po],ubac biokaozalog i znak religiozne zajednice. Oni pozdravlahu se medu sobom „pojubcem mira", a svršetak molitve naznačivao je opći „đeneralni pojubac". Bijaše običaj, da bi kod večere (a ta je bivala svaku večer) djakon povikao: osculamini vos invicem osculo sancto 1 ); a to je značilo, cla počine razgovor; kod te zgode međutijem sjedjele su žene oclije],ene ocl muškaraca kao od prilike danas kod kalvinista, ili kako je natpis u dražđanskoj dvorsko crkvi: „muški desno, žene lijevo", a to isto biva i kod istočnijeh pravoslavnijeh. Stupan toplote takovijeh pojubaca kocl Hrišćana prekoračivao je rijetko kad temperaturu prijatejstva i bratimstva; clrukčije bilo bi starijem navjestiteljma vjere pri općenitijem gozbama prevruće postalo. Kada je pako pohibac već bio potpuno osiguran, počeše crkveni oci tu temu samo sebi prirođenom ozbiInosti pretresati. Hrisostomus, — „čovjek zlatnijeh ustiju"—bješe oduševjeni obo-

') „Polutiite se meitii sobom svetijem pojupcem.