СРЂ

— 569 —

Dopis i otpis. Primili smo ovu knigu (pismo) od običnoga našega dopisnika, i eto je iznosimo na javnost. Dragi Srđu, Velika ti hvala na tvomu obilnom i temejitom ortgovoru u br. 7 tvoga kniževnoga lista. Ugodilo mi je sve ono, što si ondje raspravio, i uvjerilo me, jer je sve bistro, čisto i na istini osnovano, pa sad sam ti mirniji. No još me nešto tišti, pa evo eu ti da izvalim svoju želu. Uzdam se da ne ćeš glavu obrnut i ako ti đosta zanovetam, jer u tvome potonem odgovoru na koncu ti mi se sam nudiš, da ćeš mi po voU učinit, ako me još što ometa; za to nukaš me da ti pišem. Evo me dakle. Bićeš čuo. za neku loiižicu prof. Kušara „Dubrovčani, jesu li Hrvati?", koja je ovdje u Dubrovniku na svijet izašla g. 1892. Eto pozabavi se nom, pak mi što o iioj kaži, jer, kako znaš, ima i kod nas lakovjeraca, koji odma nasjedu ne misleći svojom glavom nego kako što pročitaju ili. čuju. To će mnogo ploda donijeti, ako mi se srčano odazoveš kao pređašni put. Nemoj mi se đakle oglušiti. Oprosti i unaprijed ti lijepa hvala. Tvoj odani U Dubrovnilcu na 1 Maja 1902. Dragi prijane, Bićeš se uznemirio što ti nijesam odma odgovorio. Ali što ćeš; dok sam našao knižicu, za koju me pitaš; dok sam je pročitao i učinio svoje opaske, proteklo je vremena. I evo me na migu. Khižici, o kojoj govoriš, ovaj je naslov: — Dubrovčani, jesu li Hrvati?, preštampano uz neke promjene i dodatke iz „Crvene Hrvatske", (cijena 50 novč.). U Dubrovniku nakladom uprave „Crvene Hrvatske" 1892. — Ti govoriš da je knižicu napisao prof. Kušar. Biće, ali toga na knižici nema, nego na kraju stoji: Hrvati u Dubrovniku; pak pošto je stvar anonimna, znači da pisac nije htio, da ga na glas iznose za razloge, koje 011 nikomu ne kaže, a nije ni potreba da kaže. Za to nije ni sklađno otkrivat pisca, kad se on sam krije; kako nije sklađno srnut na maškarano čclade i htjet mu ski-