СРЂ

— 575 —

Treba se uprav čudom čuditi prama ovakijem pojavama! Naj prije u onom navodu Yuk govori: ,,da sam sve (pjesme) napečatao Hercegovački". Pod tijein imcnom on razumijcva štokavsko-jekavski govor '), naj ђоЏ srpski dijalekat, jer ga je 011 sam s Daničićem prisvojio za kniževni srpski jezik, kako je svakomu urbi et orbi poznato. Dakle Vuk nije mislio da je hercegovački govor Horvatskij jezik, nego sti to mislili Srijemci. A što on nije za obzir od prostodušnijeh Srijemaca sve pjesme onda napečatao jekavski, da mu ne kažu da im nameće Horvatskij jezik, ko će razuman iz toga zaglaviti: Vuk je mislio da je jekavština Horvatskij jezik i da je ta jekavština hrvatska? Ako Srijemci, zajubjeni u svoju ekavštinu, nijesu vidjeli dale od nosa, i mislili da izvan ekavštine srpskoga jezika nema; ako je Srijemcima bilo tako uzano obzorje, zar odatle ех cathedra javit svijetu, da jekavština nije srpska nego hrvatska? A nijesu li i danas Srijemci, a i Biograđani, i to učeni Uuli, radi praktičnosti u pisanu i od Jubavi prama domaćem dijalektu, upiti tako u svoju ekavštinu, da sve novine i politične i lmiževne, i pa sva učena i kniževna djela pečataju ekavski ? Q ) I za to kazat da nema Srba izvan ekavštine? Ima neznalica i licumjeraca, koji kažu da nema Srba izvan Pravoslavja. Ali ko će pametan po tome istisnuti ostale vjere iz Srpstva? kao da je vjera narodno obiležje, a ne jezik i ostalo? * Ali da baš ni u granama štokavštine, biva u ikavštini, ekavštini i jekavštini, nema nijedne razlike u jeziku izmedu-Srba i Hrvata, ima za cijelo između nih plemenske razlike, koja se je zazvila ') To je negov rodni govor u selu Tršiću u Srbiji. 2 ) Jedan nam je kćiževnik poslao za „Srđ''' neku radnju napisanu ekavski iziskujuć da se tako štamp3. Na naše temejite prigovore, evo što nam je odgovorio: „Kađ vam je već draže da moja stvar izide južnim nareejem, neka vam bude; pristajem da moj prilog (i sve od sađa) izide južnim nareejem. Cudnovato da se kod vas ne trpi u književnosti naše istoeno nareeje! ? Vidite, a ja evrsto verujem da je njegova budućnost! Ра, onda, istoeno je nareeje i mnogo težnije; južno je više za razvučene, epske stvari." — Mi ovo ne demo pobijati, nego ćemo prosto naglasiti da će onaj dijalekat napokon održati slavu i zaviadati nad ostalijem za svagda, koji poda svome narodu naj bo}a književna i učena djela, kao što se zbilo kod Grka.