СРЂ

— 574

Jeđan od tijeh tragova jesu prijeđlozi prid za pred, i pri za pre.') Prid se i sad samostalno govori, a pri vazđa u složenijem riječima. No kad se promisli da prid imamo u ekavskoj tormi u riječi 11. p. spredni, a pri u složenijem riječima pretio' 2 ) i pretjati, očito je da ni prid ni pri nije se isprva govorilo u Dubrovniku, jer i u složenijem imali bi i dan danas sridni, pritio pritjati kao što ikavci govore. No ovo su prave sitnice, na koje se ne treba obazirati nego po stečcvinama prave znanosti konstatovati: 1) daje ekavski govor najstariji 3 ); 2) da su se iz ekavskoga govora razvijali u različitijem krajevima ikavski i jekavski 4 ); 3) da se u Dubrovniku, može specialno konstatovati jekavski govor u naj starijim negovijem ćirilskijem listinama XIII vijeka 5 ), i kasnije u prozi XV i XVI vijeka latinskijem slovima 6 ). Kad je ovo ovako, a ne inako 7 ); i kad je općc priznata činenica da, gdje su Hrvati, govor se razvio ikavski, a gdje su Srbi jekavski 8 ), logično sila nam je zaglaviti da i po tome Dubrovčani su Srbi. Trijezno razložeći i raspravjajući moći ćemo kad li tad li uskliknuti, da smo iztiašli glavne niti u zamršenomu klupku. Ali talco ne misli pisac anonimne knige nego očito svojata Hrvatima jekavštinu, a posve je poriče Srbima, i kao dokaz tomu navodi što je Vuk kazao 9 ): ,,da sam sve (pjesme) napečatao Ilercegovački (štokavsko-jekavski), onda bi rekli Sremci: pa što ovaj nama sad nameće Horvatskij jezik...." I ove Vukove riječi činile su da pobijesne od veseja V. Klaić 10 ), a s uiin i anoninmi pisac").

') KAiževnost se liameće pužkom govoru; i ko proeita radfiu prof. Budmaui (Ead Jugosl. Akad. LIV. 156-179) „Dubrovaeki dijalekat kako se sad govori", lako se uvjeri, kako kćiževni jezik može zavesti puoki govor. 3 ) Puk je i izgubio svijest da je to složeno. s ) v. Ead Jugosl. Akad. obr. 122-123. ') Ibidem obr. 124. s ) v. Arhiv fiir slav. Phil. XVI 352-353. 6 ) Ead Jugosl. Akad. ОХХХ1У obr. 133. 7 ) v. Ead Jugosi. Akad. CXXXIV i CXXXVI [primorski lekeiouari XV vijeka, EešetarJ. *) 0 tobožiem izuzetku na Lastovu vidi đa}e. 9 ) Narodna srbska pesmarica II, 1815 [u predgovoru]. |0 ) Hrvati i Hrvatska obr. 47-48. ") v. obr. 42 knižiee „Dubroveani jesu li Hrvati".