СРЂ

— 642 —

propast? Po sobi on nemirno koracaše, uduben u naj ernim mislima, kad iznenada nasilni udarac nalik trijeska lupne u zid i uzdrma cijelu kudu; svijeća što je u sobi gorjela, utrne se: liznuše nagii i jaki svijetnaci u više navrataka po tamnosti, a strašni i vrhunaravni glas zabuča: — Amase, Amase! Slavohlepniče i napasniče! zašto se opireš mojim božanstvenijem namjerama? Učinio sam te ininistrom i mogucnikom, da uii budeš zahvalan, i da mi založiš tvojim dobrijem đjelima tvoju blagodarnost, a ti težiš na krajevstvo; ti zlorabiš vlast, što od mene imaš, da radiš proti mojoj vo.Ji; ti mrjaš tvoje zločinske ruke u krv mojih nedužnijeh stvorova, što ti žrtvuješ na žrtveniku tvoga slavohlepja. Ja šijern moja dva anđela da suzbiju tvoju grdnu nakanu i da ti objave dokaz moje božanstvene voje, a ti si otvrdnut u tvojim zločinstvima; ti goniš kraju moje ustrpjenstvo i mojemilosrđe. Znađi da ja vazda smetem jadnike, koji me uznemiruju, i utučem ih nemilom smrću. Boj se dakle moje osvete i mojih trijesaka! boj se strašne srčbe Brahminove! Amas, stegnut od užasa, bješe se bacio na kojena i čelo na zemju naslonio, pa slušaše, dršćući kao list, božije riječi. — Oj veliki bože! što mi ti nalažeš da učinim? — reče on umijatijem glasom i poražen od skrušena. — Da ustaviš proliće krvi, da povratiš mir mome puku odričući se tvojih zanosa; i u jednu rijec da poštuješ krajevsku vlast u rukama namjesnikovijem do dolaska zakonitoga kraja u Raman. — Ali koji će da bude taj zakoniti kraj, kad je krajević Kadou umro? - Znam da si ti dao smaknuti čovjeka, za koga ti misliš da je sinovac preminuloga kraja; ono je nevajalac tvoje ruke, koji je išao za istom svrhom kao i ti; ja sam ga smeo i einio pravično da pogine za ime, koje je on htio sebi nametnuti To je udes, koji i tebi spremam, ako te moja opomena ne ozdravi od tvojih grešnijeh sanarija. A Kadou nalazi se na sigurnu mjestu, obranen mojom zaštitom, i nije đaleko dan, kad će se on pojaviti da uđe u svojinu svoga prava. — Ja spoznajem, veliki. Brahme! moja zlodjela, koja su toliko velika koliko tvoja milost. Fomozi me da ih ispaštam za