СРЂ

— 643 —

mojo vjočno pokajane i moja đobra djela u buđućnosti! Budi voja t\ r oja! - Ti si odriješen od tvojili poroka, jer ih ispovijedaš i iskazuješ iskreno pokajane. Ti ćeš biti budućega kraja desna ruka; eto nadarja tvojoj podnižnoj podložnosti! Glas prestade, a Amas ostade još dugo u negovu pokornomu položaju, moloći skrušeno i zanosno, i zahvalujuć Brahmi što se je udostojao javiti mu se i otpustit mu grijehe. Oatfa, koja je divno oponašala Brahmu, povuče se veoma zadovojna svojim poslom, i smijući se uz ]ubovnika na skrušeni lik onoga budale, koji je mislio, da je ispred lica velikoga božanstva. Tolon, koga nenadna pobjeda onoga dana imađaše obujmiti radošću, naprotiv bješe u duši žalostan i mucen. Vijest o smrti KadoH-ove bješe nemilo potresla negovo plemenito si'ce i pećalio se žaleei krv Ramanovaca koji u sampas padoše u ovome bratoubilaćkomu ratu. Ja kažem u sampas, jer slavohlepje vladana, ni iza one vijesti i održane slave, nije zavelo negovu dušu; i ako on nastavjaše borbu i još olclijevaše ne hoteei predati vlast svomu drugu, za to je to bilo, jer se on bojaše za puk od samosionika, a onđa i za to jer imađaše još slabu sumnu o istinitosti u vijest smrti Kadou-ove. Inače ona dva bića izvanredna, izašla ne znam otkud, i onako baš zgodno, da podupru hegovu stranku i da prometnu propast u sjajnu pobjedu, ta dva bića, unsi ili <jini, anđeli ili vragovi, nijesu li bili dokaz da providnost zaštićuje negovu pravednu stvar? Opreznost i razuili hemu dakle nalagahu da čeka i da pusti radit Svevišnega. Ove turobne misli uznemirivahu namjesnika svu dragu noć, i odbijahu od negovijeh trepavica mirni san. U prvi cik zore, u velike prezvojno i uz teško grizodušje, dade on naloge za borbu, ali kojom utjehom i kojom rađosti dosjeti se da su negove pečali beztemeja! Ta opazi on zastavu bijelu da leprša na kući Ата,sovoj, a vojska mu se ne micaše. Ne rnogaše da vjeruje svojijem očima. Negovo se čudehe još udvoji, kad časak za tijem, vidje svoga druga da izlazi sarn iz svoga stana i krače prama kraJevskoniu dvoru sa bijelim ubruscem obavitijem oko vrata, što bijaše znak da se je posve podložio.— Dušom kojajeod rado-