СРЂ

647 —

43

Domaći posli.') Lakrdija (na pola pantomima) Lica koja ulaze Milan muž — Daniea žcna. (mala soba; s desne i s lijeve vrata. — Dvije nasloćaee oko stola, a na Лети s jedne strane ura, pa tamo i amo rastrkano k6ig& i novina; a s druge eakleniea vode s uašama i eakleniea rakije sa žmulićima. Izmeffu dvoja vrata minder. Уееег je. Dva noska elektriena rasvjetjuju sobu). Danica (sama, veze a Jcad i kad nestrplivo gleda na uru) Jeđanaest sahata (uskošeno ponav\a:) Jodanaest sahata. (Cuje se iz vana hod). Evo ga napokon! (Veze). Milan (ulazi hrlo unutra i trči k zenici da je pofubi. Ona se otim/e i naprijed veze, a s radne oči ne dize. Milanje и čudu gleda. Danica se dize (uta i kao uvrijeđena, i upućuje se piit vrata. Milan ide k noj kao da će je zadrzati). Danica. Molim te, ostavi me. (Milan je prati očima. IJanica ide na vrata, odakle se okreće i svečano će Milanu): Medu nama jo sve svršeno! (Izleti iz sobe; Milan ide za nom, ali mu se vrata u obraz zatvaraju). Milan (sam, smeten, svakalco se muči da pokaže kako ne vidi razloga srčbi svoje žene. Osluskuje na rupi od k\uča; ne čuje ništa. Sjeda na naslonaču i sprav(a se na buru, koja se primiče; uzim\,e novine i čita kao da mu nije stalo za ženimi zlovo(u, jer je on na čistit da će izvući deb(i kraj). Danica. (vraća se natrag i prkosno stupa pred Milana): Ti dakle misliš, da mi ovako možemo dale? Milan (gleda je začuđen). Dani*ca. Pokle sam te do u gluho doba noći čekala, ti misliš sad da ću ja mirno i zadovojno kao bubreg u loju sjesti kod lebe i gledat te kako ti čitaš novine? Milan (lioće da ustane). Danica. Ne diži se, molim te.... Ne ću da te smetam. A i naravno je da se sad malo odmoriš, pošto si sav dan iutao izvan kućo. 'j Po franeeskom motivu premiteuo za nas.