СРЂ

— 651 —

Daniea (ponav(a): Tebe prikazati 1 našoj služinčadi u pravoj svjetlosti. Milan (liladno j<! pogleda, pa tad upre očima n tle). Danica (uzrnjano): Ne čuješ što govorim'? Milan (prečiaa хе kao da nije čuo; u,zim\,e opet novine u ruleu i uzmetne se u nađonaču). Danica. Ti mi dakie no davaš nikakva odgovora? Ti ]>rosto zabadaš nos u novine. Uprav je to najlakši način, da se ugneš neprijatnijem istinama! (Primiče mu se). Drugi rnuž, kad bi vidio svoju žonu, žaiosnu, nesrećnu i gotovo u ocajanu, imao bi malo srca i duše, pa je smirio prijatnijem migom, blagom riječi, (iobrostivijeni pogledom. Iii tijetoško pokazati ženi, koja te |ubi. da nije u tebi utrnula potona iskra osjećana za пиУ Milan (pokazuje kao da se nesto ganuo. Pusta iz rukd na tle novine. Ipak prije nego otvori usta, Dani-oa vee nastav(a.j Danica. I ako se ne varam, što ja uprav od tebe tražim"? Ništa nego da mi kažeš, gdje si bio od jutros. M i lan Danica. Da i da sam uvidiš, da si grdno uradio što si do ponoća izostao na dvoru. Milan (hoće da odgovori). Danica. !)o ponoća! A Trobinski voz, da si i bio u Trebinu, stiže u Gruž još u šest sahata. Miian Danica. Ti si još јибег izabrao ovaj voz. Miian Danica. Naravno da sam se za to začudila i uznemirila. M ilan Daniea. Pitam te dakle za |ubav božiju... Milan. (Jos jedan put hoće da govori). Danica (to mu priječi). L ti ne ćeš, pa rre ćeš da mi odgovoriš! (Rasplače se i baca se na minder). Milan (gleda milo na nu). Danica (uzdise i jeca): Oh.... Majko... Majko nroja! Oh da bi ti znala, kako mi je na srcu! M ilan (je ganut). Danica. I ovo je početak mojijeh jada!