СРЂ

691 —

blijesku silne svjetlosti sa skupocjenijeh ikona, polijeleja, metalnijeh utvari i sjajnijeli uniforama! Otac Cijun, čije se Jahuclijsko oblicje Većma isticaše u ocleždi, izgledaše vrlo žalosno. Negov se posao u dugackom obredu svodio na to, da laga.no когаса u dugackoj vrsti, da se kad i kad pokloni, ili okrene lijevo, desno, ali i u tome se bunio. Među mlađim drugovima često se čuže pitana, uzvici: „Sta li je Cijuncetu!? Pogledaj ga, samo!? Sta mu se desilo!?" — Jedan, nekako, spomenu i bakalina! Poslije službo, vladalac i žena rnu prvi metanisaše pred Hristovijem grobom, cjelivaše- ga i uzeše po stručak cvijeća. Za nima to učiniše svi redom, po starješinstvu. Kad dode red na Balkan-Meglajskog poslanika, Cijun se odvoji od gomile sveštenstva i uputi se k nemu, ali se na polovini puta osvijesti i vrati. I mitropoht opazi to, ali, kao obično, pripisa Cijunovoj gluposti... Bješe suton kad sveštenstvo isprati crkvenog poglavara u mitropoliju. On se u trijemu pokloni i otpusti ih, ali se Cijun prikrade za nim i na gornem liodniku javi se. — Šta je novo, Cijune? — zapita mitropolit. — Naše Visokopr, pr, pr.... — No, no, pr, pr, pr! — vidim da si uzrujan!... Idi tamo u malu kanćelariju i sačekaj me! Poslije nekoliko trenutaka, starac ušavši u malu kanćelariju, zapita oštro: „Šta je?" pa poduhvati svoju dugačku sijedu bradu i nom pokri lice, sve do očiju. Tako je on uvijek saslušavao izvještaje podložnika. Cijun ispriča vjerno, potanko, sve što je imao, pa završi: - Sad, kako me Vaše Visokopreosveštenstvo savjetuje! Mitropolitovo lice ostade nekoliko minuta pod zavjesom, pa je spusti i reče oprho: - Šta imam da te savjetujem! Kad si poslaniku obećao, znači, to je svršeno. — Ali, molim vaše ... Starješina ga nestrpjivo prekide: - Nemaš me zašto moliti. Idi! Ja sam umoran i gladan. Cijun izađe pokunen. Ulicom poče opet govoriti u sebi: