СРЂ

gledati u ovaj mali plovak koji se mrda u rascijepu vode. Nikada nije usplamtjelo oko zajublenoga čovjeka tražilo skrivenu tajnu u oku svoje dragane sa više oeajne muke i uporstva od ribarova oka koje traži da pogodi kakva je riba u dubini vode nagrizla mamac. Pa sad pjevajte o strasti, pjesnici! Evo je! 0 tajno Judskijeh srdaca, neispitana tajno sklonosti, tajno neobjašnive Jubavi, tajno posijanijeh težna u stvorene nerazum]ivom prirodom, ko će vam ikada u sree prodrijeti? Je li moguc'e da razboriti |udi dolaze, kroz cio svoj život, da provode svoje dane, od jutra do mraka, želeei, od sveg srca svom silom, kakvu sasvim malu ribieu koju niožda neće nikada uloviti! Pa sad pjevajte o strasti, pjesnici! Na. jednoj uzdignutoj terasi iznad rijeke, sanala je jedna nalakcena žena. Za čim je težio nen san! Za nemogućnošću, za neostvarjivošću, ili za kakvom naj običnijom srećom, već ispunenom. Šta je čarobnije od žene koja sana? Sva je svjetska poezija tu, u nepoznavanu nene misli. Gledao sam je. Ona me nije vidjela. Da li je bila srećna ili tužna? Mišjaše li o prošlosti ili o budućnosti? Više nene glave laste su pravile nagle obrte i velike brze krive crte. Je li bila srećna ili tužna? To nijesam mogao pogodili. * Opazio sam varoš i crkvene zvonare koje su brujale. U brzo sam ugledao zastave. Trebalo je dakle da naidem ponova 11a praznovane. Sto mu je, tu rnu je! Bar nijesam nikoga poznavao u toj varoši. Prenoćib sam u gostionici. Kano, u zoru, probudi me topovska puciiava. Pod izgovorom da slavi; slobodu, remetili su Judima san, ma kakvijeh načela ovi bili. Djeeurlija je odgovarala zvanienoj artiJeriji paleći po ulicama žabice. Morao sam se dići. Izišao sam. U varosi je već bilo veseje. Gradani su izlazili na vrata i vesela izgleda gledali zastave. Smijalo se je; riječju, Judi su se bili podizali praznika radi!