СРЂ
— 706 —
Spjet i da ga sasvijem pokori, a Sp]ećane lišene oružja da preda na milost i nemilost samovo|i ungarske straže. Za to on uze g. 1115. da se potaj.no dogovara sa nadbiskupom Manašom, vrućijem pristašom sve to vece ungarske vlasti, koji je težio tijem činom, da se umili kod Stjepana II, sina i nasjednika /Kol'omanova i da kazni Sp]ećane zbog one mržne, koju su vazda gojili zbog ungarske prevlasti. Dogovoriše se dakle obadva, kako će upotrijebiti priliku nastajne svctkovine, kada vas puk bude ostaviti grad, da pođe na posvetu rieke erkvice izvan ■grada na brdu Mr]anu. Ungarska straža imala je tada izaći iz svoje kule i preko zidina ujesti u grad, ter ga zauzeti. Ali im ■s.e namjera izjalovila, jer su učiniii raeun bez krčmara, biva •bez gradskoga načelnika Andrijana, koji doznade na vrijeme za tu vjerolomnu osnovu, te oprezno saopći SpJećanima ziu namjeru svoga laži-pastira. Sp|ećani odluće tada da će j oni varku odvratiti varkom, te se ueine izvanka svenm nevješti kakono golubovi, a bijahu budni i lukavi kakono zmije. Na urečeni dan dakle izadoše izvan grada samo starci, žene i djeca, a Judi samo djelomiee, da bo]e pokriju stvar, dok ostali ostadoše, te se oružani posakriše po gradu; a kada se ungarski vojnici razmetnuše po gradu, oni ih nadvladaše i smaknuše mnoštvo ungarskijeh vojnika. Izdajica Manaše, vjerolomni pastir, ovca u vučjoj koži, morade sramotno pobjeći iz Spjeta, niti se je ikada više u n povratio. Ova prerevnost ungarskijeh oblasti imala je tu posjedicu, što je ungarska straža protjerana iz grada, i vlada je ungarska postala još omraženijom, dok težna za vrhovnom zaštitom mletačke republike postane živahnijom no ikada prije i bi uzrokom da se mletački dužde Ordelaf stao spremati na rat sa Stjepanom, te dva puta docle sa znatnom vojnom silom u Đalmaciju da je otme kra]u Stjepanu, a Sp]ećani mu se dragovojno predadu g. 1116, i uz potvrdu svojijeh cjelokupnijeh starinskijeh pravica svi mu se punojetni gradani zakleše da će mu vjerni ostati. Pri toj prigodi bi ih upitali: Ili Marko ili GospaV To jest hoćeš li biti podanik mletački ili ungarski, jer na novcima mletačkijem bijaše lik lava Sv. Marka zaštitnika mletačkoga a na ungarskijem lik Grospe, zaštitnice ungarske krajevine. Tako iza ovoga otpada Dalmacije od Ungarske nastala je ta poslovica i