СРЂ

— 725 —

šta jednog čovjoka razlikujo od drugoga, nego šta je i u cemu je nogova originalna osnova. I tako Igove uobražene licnosti prikazane su nam odmah s početka vrlo nepotpuno. Ali bar da]e u romanu vidimo li da se psihologija svakoga od hih razvija malo bogatije? Sto je izvjesno, to je da je Igo litio da nas malo obmane u tome pogledu. On je izložio citavu jednu spravu i razvio citav luksus od formula i maksima, u бети jo trebala da bude kvintesencija cijele psiliologije. Tako on kaže za Lethierry-a da je „negova mržna prema popovima bila idiosinkrasija". A na drugom mjestu on stavja jednu tiradu o hipokriziji: „Osabiua hipukrizije to jo što je žovjok opor ргеша liiidanu. Hipokrifca, to je onaj koji se nada. Hipokrizija nije ništa drugo nego jedno strahovito uzdaće; osnova te laži ueifiena je od ove vrline koja je postala porok!" 1 ) I još na drugom jednom mjostu on nam tumači na svoj način melanholiju i stepene očajana. Ali osim ovijeh fllosofskijeh pretenzija i ovoga često nerazumhvog žargona, Igo nije učinio ništa da raščlani sa finočom osjećaje negovijeh lica u romanu i da dođe do 0110 suptilne analize, koja |epotu romana čini još delikatnijom. Jedva nekoliko pasaža u ovijem beskrajnijem romanima imale su neku reputaciju. Igo je očevidno činio sve napore da zapazi i one tančine koje nije inače imao običaj da zapazi, ali ta je namjera bila naj češće jalova, i po neka od negovijeh najveće hvajenijeh slika pokazuje se površna i nejasna, čim je iz bližo posmatrate. Uzmirno samo kako nam je u Jadnicima prikazao transformaciju Jean Valjean (Zana Valžana). Tek što je umakao sa robijo, on se upušta u prav}eho. brutalnosti i krađa; ali docnije, kada je živio nekoliko saliata u društvu poštenijeh ]udi, na jedan put r gova urodena dobrota, koja je u hemu ležala tako dugo uspavana, budi se, i eto na jedan put gdje on postajo beskrajno pun vrlina. Ova scena otkupjena od grijehova, onako kako je Igo crta, dijeli se na dva momenta. Ima naj prije perioda alucinacije; duli Valžanov je uzdrman zbog onoga št.o je vidio u kući biskupa Miriela i on je ispuhen strašnijem vizijama, koje se svete nad nim. I on vidi naj prije jav svoga duha, pa onda biskupovog duha.

') liabotnicv na moru.