СРЂ

— 768 —

rekla posljednju svoju riječ o Serafinu Gučetiću. Bilo u fonds fran^ais, bilo u ogromnijem kartonima: ,,Turquie", bilo u jednako neizdanijem aktima Frana 1. pa možebit i u mletačkom državnom arhivu i u Vatikanskom tajnom arhivu iskrsnuće, nadamo se, takove isprave, koje će nam prikazati posrednika francusko-turskog i La Forestovog saradnika u potpunoj svjetlosti i da ćemo moći ocijeniti rad dubrovackoga vlastelina na opširnijoj osnovi. Ne pomenusmo dubrovački državni arhiv i to ima svoga razloga. Ma da i ne pomenemo materijalnu stranu uregjenja i uprave tog našeg slavnog i tako nesretnog arhiva, gdje je više manje ispitivaocima naše prošlosti na hiljadu načina otežan i gorčinom začinjen rad, treba uzeti u razmatranje ogromne gubitke koje je dubrovački arhiv pretrpio od prvijeh požara i potresa do onog vremena, kad su silnici sa strane prosuli mu skupocjeno blago i zlomisleno dopuštali da gladni činovnici razaspu i rasprodadu spomenike slavne dubrovačke istorije. Mi, dakle, nemamo u arhivu nego jedva polovicu spomenika rgjavo, na božiju katalogizovanijeh, pa ne možemo pouzdano ni ustanoviti koji su se spisi kojijeh epoha izgubili, koji li su se sačuvali. Pa da se i svi spisi nalaze u arhivu lcako su ih iznijeli požari i trešnje ovog mukotrpnog grada, ne možemo a priori uvjeriti naše čitaoce da je ostao kakav trag o djelateljnosti Serafina Gučetića u službi francuske krune. Republika, ma da je i tajno podržavala i sokolila svoje podanike u radu u inostranstvu, koji je najzad direktno ili indirektno donosio koristi Dubrovniku, s polja se pričinjaše da ne zna za te radnje ništa, a osobito brižljivo skidaše sa sebe svaku odgovornost za uspjeh ili neuspjeh svoje djece u službi stranijeh vladalaca. To je bilo jedno od osnovnijeh načela Republikine politi e. Tako ne ostajaše nikakva traga ovijem diplomatskijem „apartes". Bješe li uspjeha, Republika se nevidimo i tajno koristovaše tijem uspjehom, a razumije se pronosio bi se glas Dubrovnika u vijećima naroda kroz samu slavu njegovog sina. Bi li se naprotiv izjalovila akcija njenog gragjanina u inostranstvu, niko nije mogao kriviti samu Republiku da se miješa u tugje poslove i niko ne smijaše da dira u neutralnost tc protejske države, u njenu trgovinu, u njenu zastavu, u njen prestiž „р o-