СРЂ

— 773 —

ugovoru, koji je doista La Forest potpisao u februaru god. 1536, bijahu samo prost izgovor. Originalnost La Forestove misije sastojaše se u nastojanju „da se Turcin uvede u poslove Hrišćanstva i da od sada uzima političkog udjela unapred po Forestovu planu prepravljenu i uregjenu". 1 ) Izlišno je sada slijediti sve peripetije La Forestovog poslanstva i zajednicke tursko-francuske akcije. Ako se nije ispunilo sve što je francuski poslanik bio uglavio sa Sultanom, ako je ostala u prvijem godinama turska diversija na samom prolaznom osvojenju, spaljivanju, uništavanju najjužnijega dijela Italije — ma da je već cijelo Hrišćanstvo strepilo i da je papa stao da utvrdi Rim pred Sulejmanovom vojskom — nije zasluga Franova, nego sila novijeh, nepredvigjenijeh prilika, a osobito neobjašnjava Sulejmanova sujeta da se zarati sa Mlecima mješte da udari na Cesara. Nego to ništa ne mijenja na držanju Prehrišćanskoga kralja o kome se šta više pronese glas da je svojom rukom napisao i potpisao formulu zakletve kojom utvrgjivaše alijansu sa Sulejmanom. Iznosimo je kao zanimljivu psihološku crtu onoga vremena, ma da je neki istorici zabacuju kao sumnjivu. .,0 ećavam i kunem se — tako bi bila glasila strašna zakletva francuskoga kralja — Bogom velikijem i svevišnjim, milostivijem i blagijem, stvoriteljem neba i zemlje i sviju stvari koje su na njima, i svetijem ovijem Jevangjeljima, svetijem krštenjem, svetijem Jovanom Krstiteljem i hrišćanskom vjerom da ću sve što obaznam prokazati previsokome Grospodaru Sultanu Sulejmanu ćije carstvo ulcrijepio Bog. Biću prijatelj njegovijeh prijatelja, neprijatelj dušmana njegovijeli. Biću oslobodilac turskijeh zarobljenika iz okova njihovijeh neprijatelja; ne će ništa s moje strane biti prevarljivo. Dako to propustim, biću odmetnik i prestupnik naredaba Svetog Jevangjelja i hrišćanske vjere; kazaću da je Jevangjelje lažno; poreći ću da Hristos žive i da je njegova mati djevica bila; nad krstionicom zaklaću prasca i

zole: građovi, varoši i sela u Italiji koje bi Otomanska ilota zauzela, predaće se u plijen Turcima; žitelji bi6e odvedeni u ropstvo, ali posjed reeenijeh gradova i varoši, ubojui matwijal i zajira koja se u njima nagje imaće pripadati franeeskome kralju. De la Jonquieie-Hist. de 1' Empire Ottoman, Paris, 1881. str. 238. ') ВоиггШу, 305.