СРЂ

— 777 —

franceskome istoričaru, a opet što nije dao sebi truda da drukeijim pravcem udari u istraživanju ovog za nas i za opću istoriju tako važnoga predmeta. Jer za nas bi najmanja ispravica iz Bibliotheque Nationale o Gučetićevoj misiji bila od nerazmjerno višeg ztiačaja. nego li relativno zanimljive instrukcije francuskoga izaslanika Moreta kod Urbinskoga hercega i odgovor ovoga potonjega na zahtjeve franceskoga kralja. G. Jelavić doduše pominje u jednoj bilješci') „razne" francuske izvore od kojih „пеке" pri kraju iznosi. Imamo li razumjeti da su ti razni franceski izvori pečatani, ili će nas g. Jelavić iznenaditi novijem, zanimljivijem otkrićima? Della Rovere odgovori izaslaniku franceskijeh poklisara da „lesdicts prisonniers ont este enlevez et menez comme il semble audict duc vers le гоуагпте cle Naples et aultre chose non a sceu''-) pravdajući se neznanjem i kako on nije ništa uradio nego što je ustupio svoju Sinigaljsku tvrgjavu Cesarevcima za neke, njemu nepoznate uapšonike. Naš Gucetić bi najzad oslobogjen energičnijem posredovanjem franceskoga poslanika Dodieu de Vely kod Cesarovog Dvora. Megjutim La Forest bješe februara 1536. potpisao znameniti trgovinski ugovor sa Sultanom, prve formalne kapitulacije, osnov svim poznijim kapitulacijama franceskoga naroda u Otomanskoj Imperiji. Kako smo vidjeli, ovaj trgovački ugovor bi preteća saveza za obranu i napadaj koji je toliku senzaciju učinio u skeptičnoj ali jednako hrišćanskoj Jevropi XVI. vijeka. Nekoliko mjeseca pošto je La Forest potpisao ugovor s Portom dogje u Carigrad Serafin Gučetić „ s novijem i jačim upustvima i sa zamašnijim obećanjima" te potpisa nov ugovor s Portom. Ovako nas uvjerava istoričar de Leva u svojoj Storia documentata di Carlo V 0 . 3 ) G. Jelavić kaže da nije o tome ništa mogao naći u franceskijem arhivima. Mi mu rado vjerujemo. S naše strane držimo da je malo prenaglena de Levova tvrdnja, kad je poznato da je La Forest ostao kod Sultana i poslije ugovora od 1536. da ga

') Op. cit. str. 9. J ) ,,da su rečeni sužnji" — Gueeti6 i neki drugi — „ukloujeni i odvedeni, i kako se čini reeenome horeegu, put kraljevine Napuljske i da mu drugo o njima ništa nije poznato". Jelavić, Doeumenta, passim. ') Jelavić, op. eit. str. 16.