СРЂ

— 794 —

bra i od višijeh činovnika parobrodskog društva dočekan i pozdravlen. To bješe iz magarske bune pod lažnijem imenom — pseudonimom (irof llinski poznati Skender Paša, koji je tek bio prije kratkog vremena za bosanskotj upraviteja naimenovan, opet opozvan natrag bio, te se u to doba na putu, za svoje novo opredijejeno mjest-o — Carigrad — nalazio, gdje bi imao urediti za onda projektovanu tursku žandarmariju (oružništvo). Pošto nije otišlo sve putnieko društvo u obližnu varoš, to se je zaista držalo, da će isto s prvom lađom, - koja bude taj isti dan da]e uz Dunav polazila, — Svoj put produjiti. Dogodi se slucajno, da sam — došavši u svoje svratište brzojav zatekao, po komu sam odma morao krenuti na put u Bukurešt. Oko 4 sahata poslije podne stajao sam na salonskom krovu krasne lađe „Ferda Maksa". Lada se polagano napunala, spomenuto tursko putnieko društvo bješe već uvezeno i smješteno i zauze mjesto po einu i staležu, u kabinama, salonu i na krovu (palubi). Opet bi podi nuta turska zastava, opet zagrmi obligatni 21 topovski hitac uzduž eijele prekrasne rijeke. Zorom sutrašneg dana bjesmo kod Kalafat — Vidina. Ja ostavih tamnu atmosferu ložnice svoje, te odoli na palubu (krov) da svježijem zrakom odahnem. I Skender Paša bio je već ustao, te se šetaše gore do|e ocevidno ne bez napora, u jednakom tempu, odbijajući u vis dimovne oblake od cigarete; ja ga pozdravih ujudno i to hotimice srpskijem jezikom. — „Jeste li vi Srbin, Gospođine?" odvrati Skender prijatno na ovaj moj pozdrav, i kad sam to potvrdio, te izjavio da sam pravi Srbin, poile daje cisto srpski govoriti: „vrlo mi je drago da se mogu zabavjati s vama u vašem materinskom, tom divnom jeziku, koga mi je duh sasvijem dobro poznat. Vidite, ja Jubim t.aj slavenski idijom, bio sam potpuno sretan, dok sam u Bosni bio; mislim da sam i dobru uspomenu tamo ostavio, jer se nijesam ogranicavao na to, da gospodarim po tradicionalnom nacinu mojijeh preteca, i to će biti razlog, da sam lia skoro od moje casti (službe) opozvan bio