СРЂ

- 816

I'riiiee, je mens. Sous les gemeaux Oii Г ampliore faire en son livre Kimer entre eux de nobles mots, 0' est ia seule doiieeur de vivre. (Catulle Menđes, La aeule douceur). Ko ne đijeli takove nazore o umjetnosti — tvrdi Baudelaire') — nije vrijedan kniževnik. Parnasiste nastoje svojom teorijom o umjetnosti osamiti umjetnika i umjetnost. Umjetnost bi morala biti neovisna od svakog eticko-moralnog zakona; a umjetnikov Ego morao bi biti centrum evolucije raznijeh događaja. U nihovijem se djelima jedino ističe nihova osobnost. Priroda i izvanski svijet nema smisla, već u koliko djeluju na umjetnika. 2 ) Kakovijem bi posledicama ova teorija mogla uroditi za khiževnost, namah se može slivatiti. Parnasizam nije uspio izvan francuskijeh granica. — Ruckertu u Makamen des Hariri i IVeisheit der Brahmanen, pa i Bodenstedtu - T ., regbi — da nije bio tako zazoran. Naj lepša strana Nordau-ova djela jest bez sumne ona: „о Henriku Ibsenu i Ibsenizmii." Ko nepozna Ibsena; ko nije proštio barem jednu od raznijeh negovijeh drama? U XVII. i XVIII. vijeku Voltaire, le Roi Voltaire, bio je „poeta laureatus" izobraženijeh naroda. Prvom polovinom prošlog vijeka, kniževno prvenstvo pripađalo je Goethe-u; dvadeset godina po negovoj smrti, uz odobravane cijelog kniževnog svijeta raznijeh naroda, i malenu opreku germanske rase, kralem bi proglašen Viktor Hugo. Od nekoliko vremena opaža se neka reakcija sa raznijeh strana u prilog Henriku Ibsenu. I zbija, godine 1898, sedamđeset-godišnica Ibsenova života bila je proslavlena sa nekijem zanosom ne samo u negovoj domovini, već i po ostalijem glavnijem središtima svjetske kulture. Stari pjesnik, koji je otrag 40 godina bio prisil.en udaliti se od svoje domovine, da izbjegne klevetama svojijeh sugrađana, tom je prigodom uživao, videći, gdje ga oni jednako časte poput ostalijeh naroda. Je li Ibsen to zaslužio? Negativno odgo-

') P. Oharles Baudelaire, Les poetes franpais. ') P. F. Bruuetiere, La statue de Baudel.iire. Kevue des deux mtinden, voi. 113. str. 221.