СРЂ

825 —

- „ Како možete vi misliti, da jo spas samo u vašoj ispovijedi"? Dakle ne znate da po A andelu samo će oni bit udionici vjeenoga blaženstva, koji se mole Bogu u duhu i istini". Ха te riječi obrati se objema Kršćanima jedan Turcin, : koji je bio činovnik na carini u Surati, i dotle mučao i pušio svoju lulu. — „ Vi ste bez temela uvjereni o istini vaše rimske vjere," reče on ozbilnijem licem. — „ Vašu je vjeru zamijenila ima šest stotina godina prava vjera Muliamefjlpva. I kako se možete uvjeriti, ta se vjera sve više širi u Evropi,, u Aziji, pa i u prosvijećenom Ivitaju. Vi sami potvrđujete, da je Zidove Bog odbio, i dokaz tome navodite, da Židovi poništeno žive, i da se nihova vjera više ne širi. Dakle pripoznajte istinu Muhamedanske vjere, jer je jako poštovana i širi se sve na dale. Hpasiće se duše samo onijeh, koji vjeruju u potonega Božijega proroka, u Muhameda, ali samo pristalice Omarove, a ne Alijine, jer su ovi potoni nevjernici." Na te riječi lioćaše persijski učenak odgovoriti, jer on spadaše sledbi Alijinoj. Ali u kavani nastane velika svada između nazočnijeh stranaca različitijeh ispovijedi i siedaba. Tu bijaše abisinskijeh Kršćana, indijskijeh Lama, Izmaelita i klahalaca vatre. Svi se prepirahu o Božijem biću, i o tome kako mu se treba klanati i kako mu treba služiti. Svaki govoraše za sebe da u negovoj zemii poznaju pravoga Boga i služe mu. Svi se prepirahu i jedan se na drugoga derahu. Sanio jedan Kitajac, učenik Konfucijev, sjeđaše mirno u nuglu one kavane i ne miješaše se u prepirane. On srkaše svoj čaj, slušaše, i kamenito mučaše. Turčin, koji ga u onoj prepirci opazi, obrati se k nemu i reče: — „Dajbudi ti mi pomozi, dobri čovječe iz Kitaja, ti mučiš, ali bi mogao štogod reći meni u prilog. Ja znam da kod vas u Kitaju pomalaju različite ispovijedi. Vaši trgovci pričali su mi više nego jedan put, da Kitajci među svijem vjerama naj bolom eijene Muhamedansku, i obraćaju se rado noj i turče se. Utvrdi moje riječi i priopći nam, što ti misliš o pravom Bogu i negovom prorolcu."