СРЂ

— 826 —

— „Da, da, uprav kaži nam, što ti o tome misliš," i ostali se obratiše k nemu. Kitajae, ucenik Konfucijev, zažme oči, zamisli se časom, tad zavrati, otvorivši opet oci, široke rukave svoje haljne, te mu ruke ostadoše proste, pa ih prekrsti na prsi i poee govoriti lakijem a mirnijem glasom. — ..Moja gospodo", rece, „eini mi se, da zanos samoživi covječji najviše na putu stoji razumijevanu vjerskijeh stvari. Ako se hoc'ete potruditi poslušat me do kraja, to ću vam ja jednijem primjerom objasniti. ,.Iz Kitaja krenuh put Surate na engleskom brodu, koji putovaše oko zemle. I 'zgred stadosmo na istočnoj obali poluotoka Sumatre, da uzmemo vode. Oko podne pristupismo kraju i iskrcasmo se na morsku obalu, u sjeni palama, nedaleko od jednog sela, gdje stanovahu urodeniei. Xas bijaše nekoliko iz različitijeh zemala. „Kad smo mi tu sjedali, primače nam se slijepac. ..On bješe oslijcpio, kako smo mi kasnije obaznali, jer, ne mičući se, odviše dugo gledaše u sunce, eda ustanovi što j( i sunce. On iioćaše zaći straga da se dočepa sunca. ,,On se tijem dugo natezaše i služaše se svima znanostima, eda do svoga ci|a dopre. On hoćaše nekoliko sunčanijeh zđrakova uhvatiti u jednu eaklenicu, pa je tad tvrdo začepiti. „Dugo se napiraše, gledaše nepomično u sunce, pa ipak bez ikakva uspjeha. To samo osjeti, da ga oči bole od žarke svjetlosti, od čega najposlije i oslijepi. „Tad govoraše on sam sobom: „Sunčana svjetlost nije tečna, jer da je tečna, mogla bi se iz jednoga suda u drugi preliti i vjetar bi je pokretao kao vodu. A nije ni ogan, jer da je ogah, ugasio bi se u vodi. Nije ni duh, jer je vid]iva; a ni tijelo, jer ne može se pokretati. 1 pošto sunčana svjetlost nije ni tečnost ni ogan, ni duh ni tijelo, tada je ta sunčana svjetlost. — ništa." „Тако je on zaglavio svoje razložehe, i pošto nepomično gledaše u sunce i neprestano o hemu miš]aše, s očihijem vidom izgubi i razum. „Kad je pak sasvijem oslijepio, tad se istom uvjeri, da nema sunca.