СРЂ

— 840 —

uđajujuć se pod kakvijem god izgovorom, to bješe jače od nezine snage; umrla bi od ocajnosti ona, pa i on; kazat nernu sve što je tiska na bijeg, na odlazak s otoka bez odmaka i bez povratka; ili kušat postignuco dijadoma, i glavom u vreći srnut u ocitu smrt. Ne! Naj boje bijaše ne kazat ništa, pustit vremenu da radi, ne činit ništa, neka Bog vlada; i ako je zamršaj nedriješiv a položaj neizeeiv, te jednom kad baš treba da se rastanu, u ocajanju, zašto liitati, zašto uskoravati nesreću? Kadou, i 011 u niuku liranaše svoj Ijubavni nagon, i svojoj -jubaznici no otkrivaše svoje srce. Lubiti i osjećati da si Jubjen nije li to dovojno za čestitost? A inaće, kako je on mogao ocitovat joj se, prositi kneginu, kad onajoštajaše od nega svoje ime, rod i živdv&ne'? On osjećaše da ga tura i štiti vrliunaravna i dobrotvorna ruka, ne brinaše se više o povratku u dvije krajevine, u kojima on bjoše nasjednik, i o kojima on znadijaše da se kidaju s opakosti, neliarnosti i slavolilepja Judi. Nemu je sanio bilo stalo da obazna, živi li još negov stric, i je И Somlo, pod lažnijem imenom Kađou-a, poginuo po proroćanstvu liegove iijepe vile, da tako sa sebe skine svoju zakletvu, da može ocitovati svoje ime a da ne prevjeri, pa da može prosit cista ćela nababu i živjeti š nom ćestit. U tu svrhu on bješe pitao i lako postigao od knegine da može odaslati ulaka da ispita opći položaj u Ramanu, i 011 niirno cekaše ot.uda vijesti. Cekane bi dugo, ali uspjeh potpun. Kadou obazna da mu je stric umro a i nametnik na prijestoje; obazna još za građanski rat među dvjema 'strankama, i napokon docu noočekivano podlagaho Amasa namjesniku, koji vcć sad kraluje na ime zakonitoga naslednika eekajuć. da otkuda banc. (nastaviće se) Nedjib Веу Tuvski geutralui kolisuo u Dnlmaeiji.

Usklik Dubrovacki. Ivad zvoni zdrava Marija, rano jutrom i docna vecerom, narod kaže u Dubrovackom: Bog istina! To je naj kraći i naj inuđriji pozdrav, tc sam do sada upamtio, Živko.