СРЂ

— 850 —

čih od svakoga suđjelovana političkoga, baveći se Jekarskom praksom. Samo kafkad kniževne zabave služiše mi odraorom, i sveđer sam tražio da to bude na korist kniževnog napretka mojega naroda. God. 46'- bio sam preveo malu ilirsku slovnicu Babukića; 51^е izdao sam na svjetlost knižicu „О narodnijem pjesmama" — 56te „Studii critici" prikupjeni iz podliska zadarskoga Osservatore dalmato; tiO.te pečatala se „Biblioteca di Fra Innocenzo Culić nella libreria dei PP. Francescani di Ragusa". Izvan toga upisao sam mnogo clanaka u razlicitijem časopisima i ]etopisima, Na 13 dećembra 1860 dođe u Dubrevnik namjesnik đalmatinski Mamula s •nenadanijem nalogom da govori da je došao da izabere nekoliko povjerenika koji bi išli u Zagreb i porazumjeli se s ondašnjijem banskijem vijećem o uvjetima, po kojijem mogla bi se faktićno sjediniti Dalmacija s Hrvatskom i Slavonijom u jednu državu. Namjesnik zazove me kod sebe, da mi navijesti đa bi želio da budem clanom toga poslaništva. Poznajući vrlo dobro duh, koji je vladao megju Dalmutincima, osobito paka medu onom strankom, koja se je smatrala kao izobraženija i koja je stala na celu svakoga javnoga pokreta, a s druge strane poznavajući austrijsku politiku, odma razumjehna što će se izaći tijem ugovorima, ter zahvalih Namjesniku i odrekoh se toga naloga, spovjedajući se nepodoban poslu, koji mi mišjahu naprtiti. Ali neki u Dubrovniku bili su se vatreno zanijeli za to sjedinene — Cudnovato da među nima mnogo ik je bilo koji do toga doba ne samo da nijesu nimalo (ubili svoj narod, niti za hega marili, nego su ga prezirali i javno se protivili svemu u čemu su mislili uvidjeti upliv slavjanske ideje. Ovijem (ne znam ni sad uprav zašto) bio sam kao trun u oku, paka odlučiše klevetama ocrniti me pred narodom. U broju 33 mu „Pozora" 9 .-i vejače 1861 izade jedan nihov dopis iz Dalmacije potpisan slovima K. B. P. u kojemu o meni ovako govorahu: No Juda ima svuda; ima ih i u Dubrovniku. .,Jer osim ovog muža (t. j. ondašneg okružnog kapetana dubro„vačkoga), osim i treba mi žalibože da za„biježim i jednog povećeg muža. Grospodin Ivan Kaznačić do -