СРЂ

— 851 —

„ktor u lečništvu koji radi svojijeh zaslugah u našoj slovesnosti ,,i radi bistrine svoje pamoti, mogao se je da uzdigne uzpore„diee najvećijem našincem (ako je istina što od tuda kažu po„šteni ludi) za nas je propao, propao bez izkupo. Jer govore „пе samo što korača s našimi protivniei, nego što je još sra„motnije, služi iui u hekih tajnih i bezimenih poslovih, budući ,.ne samo pismeno no i otvornije upravja ili brzojavom, kako ,.bi bo[e proizveli stvari i prevarili onaj dubrovacki od vieko„vali glasoviti slavenski narod. Da Bog dao da sve budu „laži!" Netom proeitah taj gadni dopis, radi neliarnosti i klevete teško me je srce zabojelo, pak onda zabiježih u mojemu dnevniku slijedeću opaslcu: „Evo kakvijem podlijem klevetama javni organ sadašnega lirvatskoga pokreta nagratluje moje, neka i malene zasluge u slavenskome khiževstvu. Jaoh se jugoslavenima da ih samo ovaka izgomet }udstva prekazuje pred izobraženijem svijetom! Zahvale Bogu za ovalce podle klevetnike ja sam za vjekuvječanstvo propao!" Ova opaska, koju nije niko imao pročitati, bila je jedini izraz ondašne moje ogorčenosti. Medo Pucić sustupice podigao je glas, jednijem brzojavom uredništvu Pozora, da me brani. Hto ponosito mogu reći, jest da to postupaiie nekijeh kolovođa jedne stranke, koja se je nedostojno i bezočno nazvala narodnom, nije u meni ni za jedan čas rashladilo živu Jubav prema mojemu narodu, ni odalečilo me od mojega davnoga načela, da koristim, koliko mi je mogućno bilo, hegovu napretku. Pak god: 1862g<> izdao sam u Zadru kod Batara knižicu „Bosnia-Erzegovina e Croazia turca", 64te nekoliko članaka slavjanskoga predmeta u Tršćanskome časopisu „II Tempo" i u zadarskome „II Nazionale", 6З0 prevod devetnice začeća Bl. Djevice, 67mo neke pjesme u „Dubrovniku, zabavniku narodne štioniee" i prevod devetnice sv. Prančeska Aksiskoga, osvem nekoliko drugijeh proizvoda pjesničkijeh i prostopisnijeli, sveder u narođnome duhu, tamo i amo pečatanijeh. A onu istu stranku koja je tražila da moje ime pogrđi, branih svijem silama, kad su nepravedno na nu napadali. Ne hotjeh ni-