СРЂ

— 891 —

Bongon-Machard — Histoire d' une Famille sous le second Empire. Ovo se djelo smatra uzorom modernoga realizma, a Zolino je ime postalo poznato kniževnom svijetu i izvan francuskijeh granica. Od god. 1871-1880. izđao je deset kniga, među kojijem: La faute de l'abbe Mouret, l'Assommoir, Une page d'Amour i Nana; za tijem: Pot-Bouille, Germinal, la Terre i le Reve. Bete humaine, predstavja nam živijem bojama zanosna stila današne društvo; l'Argent — administrativno financijalno stane istoga. Debacle bavi se francuskom katastrofom od god. 1870-71; le Docteur Pascal daje nam potpunu genealogiju poznate obiteji Bougon-Macquart. Zadnijeh je godina Zola realizovao poznatu trilogiju: Rome, Lourdes, Paris. Ne ću se zabaviti ovijem romanima, o nima se je već mnogo toga napisalo; moje je uvjerene, da oni zaostaju sa svakog gledišta za ostalijem Zolinijem romanima. A sa znanstvenog gledišta, oni su prava znanstvena parodija. Nazad malo godišta napisao je Fecondite; a brzo ce se objelođaniti i zadni Zolin roman: Verit.e. Zola je nastojao i na pozornici pokušati sreću, ali nije uspio. Propade na kazališnijem parketima: Therese Baquin, Heritiers Babourdin i Bouton de rose. Sjajan je uspjeh polučio l'Assommoir, priređen za pozornicu od AVilliam Busnacha i 0. Gostineau-a. Pot-Bouille i Nanu, jedva je spasao Busnach. Neka čitalac ne misli, da se ja mislim dugo zabaviti pojedinijem Zolinijem romanima, to bi bilo i suvišno. Iste vrline i iste piščeve mane opažaju se u svakom negovom romanu. Ja ću se osvrnuti samo na neke glavne ideje, a poduje ću se zabaviti istijem predmetom, drugom prigodom, kađa budem rasprav]ao posebice o nekijem negovijem romanima. Zola se danas smatra, kako je svakome poznato, glavnijem zastupnikom modernog naturalizma. Naturalistićna škola, osnovana od Flauberta, nastala krajem drugoga carstva, pod utjecajem Madame Bovary, kniževnijem teorijam Taine-a, a donekle i znanstvenijem zakjučcima glasovitijeli fizijologa — u Zoli je stekla naj bo]eg predstavnika. Treba ipak priznati, da Zolin naturalizam prelazi svalcu granicu umjetnićkog ukusa. Zola se je morao uvjeriti, da patologija nije kadra pružiti umjetnosti dobar sujets. Ja priznajem, da se umjetnost ne da shvatiti bez istine; ali treba upamtiti, da Juđska istina nije izuzetak samo fizičnog i