СРЂ

— 929 —

bio ucitej novije talijanske kritike, koji je pokušao -sabrati sve pojave kniževnosti našega vijeka." Naj bo\a su i'iegova djela: „Dizionario dei sinonimi" i ,,I)izionario della lingua italiana" • tu se je pokazao vrsnijem poznavaocem talijanskog jezika. U romanu nije uspio, jer riegov ,Jl duca d' Atene" i ,,Fe.de e Bellezza" zaostaju ne samo za Manzoni-jevijem ..,A T jerenicima" i Cantii'ovom „Marglierita Pusterla", već i za Grossi-jevijem ,/Marco A'isconti", a da ne govorim o romanima D'Azzeglio-a. Tommaseu se danas dosta prigovara, da je zapustio svoj narod, a svoje pero posvetio tuđoj kniževnosti. Biće tu štogod istine, ali ima i pretjeranosti. Da je Tommaseo Jubio također i svoju domovinu, naj boji su dokaz negovi „Canti popolari", u kojijem je nastojao skupiti znamenitije pjesme našega naroda; nema gotovo Tommaseova đjela, u kome se ne bi sjećao svojega naroda. U Estetskom rječniku lijepijeh stranica posvećuje našijem raznijem piscima. O našem narodnom pjesništvu, on piše: „Domaće su kreposti sakrito korijene, iz kojega izbijaju cvijetom i plodom koristi i radosti života. Grad bije grane, jesenski vjetar odnosi lišće; ostane li korijen, stablo će opet doći do svoje pomlađene |epote. Velika je utjeha između toliko žalosnijeh sumna, što još u onijem stranama naroda slavenskog, kojijeh do sada ne pokvariše tuđi obićaji, porodica čuva čiste svoje miie i svete veze. 1 velik dio krasote, mislim, pjesama Srbije treba da pripišemo sili kućnijeh osjećaja " U svom drugom djelu veli: .. Vukove bi pjesme dale veliko blago, kada bi se zabiježile i frazo i dodatci imena i upotreba cestica, koje cine toiik dio i tačnosti. sloga i idejalnog ukusa. U rječniku trebalo bi razlikovati čiste pučke naćine od kniževnijeh, jer su ovi često kao iz mrtva jezika". A na drugome mjestu o istom pjesništvu tvrdi: „Ovo je najstarije, najepičnije i najuzvišenije pučko pjesništvo u Evropi: ovo su slavenskomu narodu dokazi plemenitosti i proroci sjajne budućnosti; samo da ga ne pokvari prosvjeta nemačka s onijem što je u ne teško, ili francuska s onijem što je u ne lako, ili ruska s onijem što je u ne francusko-hemačko". U svome djelu „Secondo Esilio", gdje je priopćio razne svoje listove, Tommaseo nam je рофвд mnogo dokaza, da je iskreno hibio svoju domovinu: „Slavenska krv — on piše — bije i u