СРЂ

— 930 —

mojemu srcu; ja želim slavu slavenskoga naroda, a negove pogrješke žalim". Tuži še na Pojake, što ne vide nego Pojsku, a ne rade sporazumno s'ostalijem Slavenima. Kudi Talijanee, jer preziru Slavene. Prezreni narodi — veli Tommaseo — imaju kjuceve buducnosti. Prezirana Sehiavonia može pokazati više spomenika ujudbe i lepote nego sav Pijemonat. A o Đubrovniku: „Dubrovnik nije prekidao veze s Italijcm, pa bješe slavenski, talijanski i evropski više od svakog grada onakova opsega u povjesti i na svijetu. Đubrovnik je prošloga vijeka rodio više glasovitijeh latinista, nego cijela Italija". Zali što o slavenskijem stvarima piše talijanski, jer nemajući s kime da se razgovara, zaborav]a svoj jezik, a citati nije mogao, jer bijaše gotovo sasvim oslijepio. Vrijedno je spomenuti također i riegovti poslanicu urednicima Riječkoga „Nevena": „ Ja vam želim, piše Tommaseo, da se „Neven" tamo raširi, već i radi same sloge, jer se nom samo narodi upoznavaju i cijene; bez sloge je na rod slab, slab i duhom i tijelom, pa bilo ga nmog'o i prenmogo. Da se uklone zapreke, dobro bi bilo poprimiti jezik, koji jenaj bliži dalmatinskom, jer nii se ovaj čini prost i plemenit, ali ne jezik gradski niti onaj uz žal morski, nego onaj, što ga narod planinski govori. Za prozu nemamo primjera u kniževnosti; i Obradovic, koji prostije od svijeh piše, miješao je živi jezik s mrtvijem. Jedini primjer, ali divan, koji se može prispodobiti naj savršenijem načinu pisana starijeh i novijeh obrazovanijeh naroda, jesu narodne pjesme. Prilagoditi ovaj jezik prostom slogu a ne pretjerivati, težak je posao: ali tim je veće dobročinstvo, tim veća slava. Jezik, što se govori po Dalmaeiji (po brdima), Bosni i Srbiji, ko bi taj umio upotrijebiti, taj bi pomogao mnogo; ova nestašiea oteščava pisane u našem jeziku svakomu, koji nije vojan pisati načinom latinskijem ili grčkijem, francuskijem ili nemačkijem, koji svi načini slabo pristaju duhu našega jezika." Tommaseove „Iskrice" spadale bi u godinu 1842. U nima imade upravo krasnijeh ideja, a posvetio ih je svojemu narodu. Tommaseo je mnogo radio oko slavenske sloge, i bio je jedan od glavnijeh nezinijeh zastupnika. „Velika obitej slavenska, govori Tommaseo, budi se i poznaje samu sebe." A ti, nesretna Pojsko! ne ćeš uskrsnuti na pravi život, ako ne Jubiš Rusiju, koja je ipak tvoja sestra. — Uda