СРЂ

— 938 -

kakav razgovor, jer se čuje jednoglasno ponavl,ane: .... od smrti nale Amen. Molitva je đakle, govore rozarije. Ako uđemo unutra, naći eemo cetiri muška i dvije ženske, te klece upored okolo prijeklada i Bog'u se mole. Sjedinavi starac u celu kleci, drži kraliješ u ruci te premiče zrno po zrno, dok izrece Zdravit Mariju na pola zijevajuć, ostali zatijem svi mu zajedno na molitvu odgovaraju. Lijepi li su to doista običaji! Težak poslije svoje radne osjeti veliko zadovolstvo, kada vrativši se kući, u kolu svojijeh milijeh ukućana zahvajuje Bogu na negovijem darima. To nas sjeća na ono patrijarhalno doba, kadno u lijepom skladu i }ubavi provođaše narod svoje dane; crkve ni popa nije im trebovalo, jer im je crkva bila ista kuća, a pop domaćin. Pokojni mi je otac, Bog da mu se duši smiluje, pripovijedao, da. otragu trideset godina ne bijaše u Župi, a ni u cijelom okolišu Dubrovackom jedne kuće, gdje se ne bi u veče rozarije pomolilo. Zalibože, to se je u ovaj zeman sada zanemarilo, i ako po Župi malo je kuća i dan danas koje su pometle taj lijepi obicaj. Nu kud sam se ja zanio, oprosti, mili citaoce, oprezniji ću bit unaprijed. Dovrši molitva, te naj stariji od hih, po svoj prilici domaćin, nazva im svijem dobru vecer, te zasjedoše da što založe. Poslije večere prihvati domaćin lulu, te zapali drugi muškarci, među kojijem i sin mu od triđeset godina, ne usudiše se pred ocem pušit, jer im još to od nega nije dozvoleno. Nakon male stanke starac se nešto zamisli, te ispod oči gleda naj maiiega sina, koji je sprarn nega sjedio, te se zagledao u žeravu, što pokraj nega oko prijeklada slabo tinaše. Ocepi napokon starac te će mu: „Ivane, posla me jutros zvat gospar < Пл г о, da do hega dodem, i tu mi kaza da ti mahnitaš za Jelom, što je jur isprošena za negova zapostata Sćepana. Toga on ne će da od tebe podnosi, a ne ću ni ja. No mi je veliko čudo, a i grozi me, како si ti mogao to i promislit, a da meni nijesi ništa kazao. Kazuj zato čisto i bistro što je to, jer ne ću nikada dopustiti da se bez moga znaha išta učini." Poniknute glave, oborenijeh očiju promuca Ivan: „Kad mi nareduješ, ćaća, da ti kažem, poslušaću te, jer si mi ti iza Boga, slava mu i hvala, prvi. Istina je, ćaća, da sam se za]ubio u Jelu, a ona u mene. Ako je gospar Givo isprosio za svoga zapostata Jelu, tojebilo