СРЂ
— 961 —
lena tanka halina, stegnuta u tanahnu pasu, svila se oko vita struka nohajno-koket.no, kano da je provijava lahor. Viti vrat. bio joj je razga^en do djevičanskijeh grudi; ali cedno, ne raskošnom bestidnošću. Na grudima nosila je kitu svježeg evijeea, kako je disala, uzdizala se je i padala kita, kao listak na stablu. Iz he je izbijala Jepota, kao b]esak iz alema, kao miris iz ruže. Natprirodna lepota, koja se je izlijevala iz nezinoga tijela, prosijavala je Alfredovu vedru dušu, kao traei sunea kap rose na listu. Negova desniea lagano obavijaše vitki i gipki Erminijinin struk, te sretno poeivaše na nezinijem dražesnijem bokovima, a da se tome nije ni dosjetio, jer ga bješe oearao nezin neprestani smiješak, jer ga omamjivaše miris hene- valovite i sjajne kose, jer se je gubio u mi]u nene velike i mirisaone zjeniee. On je ćutio, da mu srce drhće, da ga tu hešto slatko steže, a Erminija se uvjerila, da ne bi mogla bez nega živjeti, da bi uvehnula, da bi poginula. Clrof Ivan Donelli pun je zadovo]stva promatrao, kako se. Alfred i Erminija lijepo zabavjaju. On je ovaj put plesao sa lijepom kćerkom nekog profesora, za kojom je od nekoliko vremena i mahnitao. Za prvu kadriju odluči Erminiju angažovati, a Alfred će plesati sa negovom simpatijom. Tako je među nime i Alfredom bilo ugovoreno. Erminija je s Ivanom plesala, a nezin je pogled ipak neprestano pratio Alfredov kret. Alfred je jedva čekao, da dođe druga kadri]a, da uzmogne ponovno s Erminijom plesati. Znao je, da se Erminija mora ranije kući povratiti radi bolesne majke. Napokon je došla i druga kadri]a. Alfred povede svoju plesačicu do grofa Ivana, zahvali joj se i duboko pokloni, a s Erminijom ponovno zaplovi dvoranom. Po svršetku druge kadrije, sobariea opomenu mladu groficu, da je vrijeme polaska. Ona bi se dravo^no s Alfređom jošter zabavlala. Negova zanosna riječ bila joj je melem nezinome srcu. Pri odlasku, lubezno se Alfredu nasmijehnu, pozdravi prijatele, pa se udali. — Alfred je pogleda još jednom. Noge mu klecahu; srce mu je silovito tuklo zs tom krasnom rimskom