СРЂ
— 970 —
tražio od ne oprost radi raznijeh neugođnosti, što no ili je kroz to vrijeme pretrpjela, i završi ovako: Erminijo, ja sam poginuo, jer sam to žarko Jubio. Spomini se mrtva. kao što si lubila živa tvojega Alfreda. Ovo srce ja ti povraćam, neka ti bude svetom uspomenom negdašne naše Jubavi. VIII. Jutrom oko sedmoga sata hrlile su rimskijem „Corsom" dvije elegantne kočije i zaustavile se pred raskošnom „ Villa Borgliese". — U prvoj se je kooiji nalazio barun Locatelli sa dva svoja prijateja i jednijem doktorom. U drugoj se je vozio profesor Alfred Mancini i grof Ivan Donelli u pratni također svojega doktora i jednog drugog prijateja. Grof Ivan Donelli nosio je pod pazuhom oštre maceve omotane u crnom platnu. Kad se stranke susretoše, pozdraviše se međusobno ne progovorivši jedne rijeci. Alfred je bio vrlo blijed u licu, ruke su mu se tresle, dok je barun izgledao vas veseo i živo se razgovarao sa svojijem doktorom. Svjedoci se udališe i pođoše potražiti shodno mjesto, gdje bi se mogao svršiti megdan, a da ih niko ne opazi. Nakon malo vremena oni se povratiše i zajedno se sa strankama zaputiše uz sami gradski zid, zaustavivši se na ravnini prama Pinčijevom parku. Tu je bilo mjesto određeno megdanu. Stranke svukoše gorne haline i mačeve omjeriše. Nakon dva časka borba je započela; mačevi se prekrstiše. Namah u početku barun i Alfred problijedišo. Alfred so je branio izvanrednom vještinom. U prvome je okršaju zadobio malenu ozledu na licu, aii mu to ipak nije smetalo da proslijedi borbu. Bai'un Locatelli volan usmrtiti svojega protivnika, bijesno se je borio, služeći se raznijem lukavštinama vitešlcoga okršaja. Megdan je trajao punijeh deset časaka, studen znoj obli svjedoke, a liihovo je srce naglo kucalo. 0 jednom natporučnik problijedi, povuče se natrag, spusti mač, približi ruke k prsima i strovaiujuć se krv]u obiiven na zemhi, boino zamuca: — poginuo sam. Svjedoci se približiše, podigošo ga sa zemje, ali bai'un već je bio mrtav. Alfredov mu je mač zadao upravni bod u prsi, poznat pod imenom Jean-Louis.