СРЂ

— 969 —

Bila je sva blijeđa u licu, a suza za suzom tekla je iz neziniјећ oeiju. Znala je, da bi joj to mogao biti zadni Alfredov poUibac; slutila je, da bi negovo plemenito srce moglo lako sutra prestati kucati. I pusti niz ramena svoje lijepe pleteniee, koje su zlatnom šarom otsijevale pod mjesečevijem svijetlom, a bijelijem rupcem pokri zaplakano lice. Alfred je hodio naglo, noge su mu drhtale, srce mu je naglo kucalo, bio je vas uzbunen, a mogao si mu opaziti i dvije debele suze na licu. Išao je, da dade možda zadni pozdrav, da utisne zadni cjelov dragoj Erminiji. Netom ga spazi Erminija, baci mu se pred noge, suznijem ocima i drhtavijem glasom zamoliga, da bi od megdana odustao. Alfred, i ako dirnut nezinijem riječima, ipak se nije dao skloniti; već ju privine k svojijem grudima, utisnu joj dubok cjelov i vas tronut progovori: „Zbogom, Erminijo, panem li žrtvom nesuđene jubavi, pohodi moj grob u kome će ginuti ovo živo srce, koje te je tako žarko Jubilo. Oškropi suzama uvenulo cvijeće, što no će oko hega rasti, biće melem rastuženom i plemenitom tvojemu srcu. Drugi će uz tebe sretan biti, al' u tvojoj sreći spomeni se prvog cvijeta, prve pjesme, prvoga našega zagrl,aja . . . zbogom, Ernhnijo." Ernhnija ga prekine . . . „Ne, Alfrede, ja ne ću sretnabiti. Tebe sam sanioga lubila, izvan tebe moje srce ne poznaje Jubavi. Zadesi li te nesreća, paneš li žrtvom svoje Uibavi, nad tvojijem grobom suze ću lijevati, priroda će za mene mrtva biti, a pod mramornu plocu, koja će te kriti, zakopaću i svoje srce." Tek što je Erminija izgovorila ove zadne rijeci, pane u nesvjesticu. Mnogo se je htjelo dok ju je Alfred k sebi povratio. Tješio ju je, da se ipak nada u pravdu, koja mora pobijeditis. Ponoć je odbila, kad se je Alfred stisnuvši nezinu desnicu od ne odijelio. Povrativši se Alfred kući, nije mu se dalo usnuti. Napisa podule pismo Erminiji, a u elegantnu kutijicu položi srebrno srce, koje mu ona bijaše đarovala prigodom prvog niliovog sastanka na Pinciju, a uz srce postavi i svoju sliku. To joj se je moralo predati u slucaju negove smrti. U pismu je