СРЂ

4

S R Đ

Br. 2.

Dubrovnik 31 Januara 1903.

God. II.

KITA LUBIČICE. — Piipovijetka Posvećeno drugu Vasi Glušcu-Laliorskom.

Bila je lijepa kao vila. Nemu se cinilo, da nigclje na svijetu nema ]epše od ne. I ja sam je poznavao i zaista je bila divna. Kad bili je pogledao, ne bih znao, ceniu bi joj se vedma divio. Ono' punacko anđeosko lice prica ti o naj većoj rajskoj nevinosti, prestav]a ti nebo čisto, vedro, bez sjene i oblačka, sa koga sjaju d\ r a žarka sunašca — nene plave oči u kojima se nalazi svijet pun dražesti i miline. Po licu joj se osula blaga rumen, кб rumen po tajanstvenom večernem nebu, pa čisto zat.repti, zalebdi, kad poleti osmijeh sa henili ružičastih usana. A one bujne plave vlasi razasule se кб pramenovi žarkoga sunca na uranku, pa se viju niz nena pleća poput vilinskih. A'atrene joj se grudi talasaju ko valovi Sihega rnora, a nabujale dojke sanaju na grudima ko bijela dva labuda na morskom žalu. Stas joj je vitak ko vitka jela, nežan, dražestan, omam]iv i zanošliv Kad je pogledaš, neki te čudni zanos obuzme — obuzme te neko čudno mi]e. Pomisliš, je li to san ili java? Ko stvori taki dražesni stvor"? Je li to stvor darvinski ili stvor svemoćnog stvorite|a"? U lioj vidiš sjedinene sve dražesti i miline ovog var]ivog svijeta, zaboraviš; da si smrtnik, da ti život samo kratko vrijeme traje I sve joj je krasno a ime još krasnije — starinsko srpsko ime Desanka. A on je volio silno. Bio je kao izvan sebe; često sam ga zatekao tužna i nevesela, gdje duboko uzdiše