СРЂ

zadne vrijeme spravja veliko djelo „Pentalogi.ju", od koje сешо prvi dio dobit u knigama Matice Hrv. Tresić je napisao više drama iz domaće povjesti, no vrhunac je postigao sa „Finis reipublicae", koja riše rimski život i koja je od nega istog prevedena na talijanski, te od tal. kriticara silno j)oliva|ena. Drugi dio ima još izaći, premda je u rukopisu gotov. Zelno se očekuje Vojnovićeva „Trilogija" koja opisuje dubrovački život od casa, kad je gordi Napoleon uništio dubrovačku slobodu do danas. Dok je „Trilogija" epopeja izginule dubrov. vlastele, naprotiv „Ekvinocij" — napisan još 1898 — riše nam savremene pučke slojeve i neke dobro poznate dubr. tipove. Dr. Milivoj Dežman Ivanov — voda hrv. modernista — sastavio je po svim pravilima moderne drame više djela, koja su imala uspjelia. Dramatizirao je također i Senoino „Zlatarevo zlato", koje je bilo upravo oduševilo zagrebačko općinstvo. Ivanova me drama „Vir" nmogo svojim stiloni sjetila tragedije „La Gloria" od razglašenog Talijanca Gabriela d' Annunzio. Mnogo obećava — i dosta je i obećao, pače dao mladi plemić Srđan Tucić, čiji je realistički pravac („Truli dom") našao odziva ne samo u Zagrebu i Spjetu, već i samom Narodnom Divadlu Zlatnog Praga. Nedavno je svojim prvijencem „Zimsko sunce" slavio triumf u Zagrebu Istranin Viktor Car Emin. Negova je khiževna — ne slava nego karijera — slična onoj Maksima Gorkoga. Pisao je kao i Gorki već u zrelije doba dobre crtice i pripovijesti, te na jednom neočekivano kao vulkan provali sa dramom, koja je pobrala i lovor-vijenaca i pohvala. Ako navedem još Kumičića, M. Šenou, Ogrizovića i još kojeg, ipak nijesam prikazao svu hrv. dramu. Ona je puno veća nego što bi se dalo po ovim retcima zakjučit. Ipak treba priznat, da hrv. drama ne nadvisuje ni hrv. poeziju ni prozu. Dok se na pozornici velikih naroda grozničavo bore razni »izmi«, lirvatski su originalni komadi većinom historijski i patriotski. To nije ništa nenaravno. Hrvati imaju još na političkom poju da steku dosta, a kod takvili naroda još je patriotska drama potrebita. Ali već ide na boje. Dosle je dramatski život bio samo u Zagrebu; u zadne doba čujemo kako se po raznim mjestima osnivaju stalne družine, koje i ako diletantske nijesu na odmet. Osobito se ističe u tom Spjet. Tako se shvatane za dramupo-