СРЂ

102

porađa za bo}u buclućnost. Srbi su se Tomislavu utjecali, da ih spasi od bugarskoga nasi|a, i kra] so ođazvao molbi' srpskoga naroda, uslijed čega je nastao veliki kobni rat između obijn mladib slovjoriskih država na Balkanu i svršio se užasnim porazom bugarske vojske i tragicnom smrću cara Simeona".*) Trećoj Tresićevoj tragediji „Katarina Zrinska" prigovarali su mnogi kritičari, što je ponosnog i naglog pjesnika dovelo i do osobne svađe. Po пазЈолчт je lako domislit se sadržaju. Hrvati se moraju i dandanas boriti za' neka prava, као i pred nekoliko sto]eća prije. Za to mnogi — a i Tresić — pjevajuć prošlost, smijeraju na sadašriost. Možda je ta tendencija škodila, te dala povoda opravdanim prigovorima. Tresić je proslavio triumf sa „Finis reipublicae", od koje ima još tiskati drugi dio. To je ne samo najbo]e Tresićevo' djelo, nego i jedno od prvih u cijeloj hrv. kriiževnosti. Karakteri su i rim'ski milieu majstorski ocrtani. Imajuć i šam s riirria neku srodnost, Tresiću najbo]e uspijevajn rimski motivi, te za to misli napisati više djela iz rimske povjesti. Kao pripovjeđač Cill romansijei'), Tresicje najmario uspio. Pustirao na stranu „Sudbinu izdajice", pa se pozabavimo sa „Pobjedom kreposti", romanom — kako ju sam naziv]e — 4 iz zagrebackog života. Da to bude zbi]a roman, pisac se imao držat, ako nč'svih,' barem glavnili pravila telmike. Sastavjajuć V> djelo, pisac je imao politicku tendenciju, naime da uzvisi svoju stranku (prava), a ponizi magarone. Upao je i on u pogfešku, kojoj se nije mogao oteti ni v^eliki Zola. Tresić prikazuje pravaše kao čiste duše, pošteriake i patriote, a magarone kao' izdajice, huje, lopove i odrode. Jedne je opisao (da se poshižim prispodobom), kao neoskvrricne andele, a druge kao crne de-' mone. Ipak u romanu ima krasnih mjesta. Opis izbora u II rvatskoj i nasija tamošnih vladinili organa. uzruja nas i gane. U glavnom juriaku — barem ja tako mislim — Trcsić je opisao sama sebe. Zagrebački je život također vjesto bmesen. Zadriu Tresićevu pripovijest „Moć Jepote" nijesam pročitao, pa i ne mogu o rioj ništa reći. Kao putopisae je Tresić puno sretniji, premda ni tu nije prost od poroka. Glavna je pogrgška: uplitarie vlastite osobe. Ti putopisi nijesu savršena, umjetnička zaobjena cjelina, ali se *) Ovo je mnijene pjesnika i pisea ovoga knižtvuog poitretn. — Uied.