СРЂ

— 178 —

što smo vidjeli, pravi smiješnim... Istaknuta je još Jurka, drugarica Mejrina. To je sejanka, koja ninogo po kniski govori i koja je, takoder, mogla izostati bez ikakve štote po pripovijetku. Ostale su osobe mane-više beznaeajne i ne zaslužuju osobitiju pažnu... Upada u oči i to, da se u ovoj knizi pošto po to hoće zavaditi Srbe pravoslavne sa Muslimanima, te se i gdje ne bi trebalo grdi Miloš Veliki i Srbija. Kakvili sve ne pada rijeei i kako ih Tomić ne ispisuje i to sve radi toga, da jace istakne i pobvali nekakve fratre, kao osobite prijatcle Huseinove i Muslimana'), kojima je najmane mjesta bilo u ovome djelu. Glupave li su negove rijeci na str. 137: ,,....Uza sve to ipak živi još i kod bosanskih begova staro predahe, da su oni Hrvati ocl starine i da su prije osvojeiia Bosne po Turcima smatrali se kao jedan rocl i jedna krv sa svojom braćom u hrvatskim zemjama"... Bez ikakva ograničavaiia kažemo, da je ovo jedna čisto hrvatska neistina! I dan danas, nakon toliko decenija iza Husein-kapetanova vremena, nema Muslimana, koji priznaju da su Hrvati, izuzevši nekoliko zagrebackih dalca i niliovih drugova, koji se zovu (a osjećaju?) Hrvatima samo radi reklame. Muslimani бак smatraju za uvredu, kad ili neko nazove Hrvatima, a prije bi ih to uvrijedilo nmogo više, nego sve reforme Sultana Mahmuta, protiv koga se borahu. Vidimo dakle, da se ovom knigom nije litjelo obogatiti lirvatsku beletristiku, nego se litjelo Muslimaue zavaditi sa Srbima pravoslavnim, a naturiti im hrvatsko ime. Naravno, da je i s te strane pisac promašio cij, te mu kt'iiga nema vrijednosti ni kao stvar umjetnička, ni kao cisto tendenciozna... Ali Hrvati imaju i jedan roman iz prošlosti bosanske. Natpis mu je Vojača, a napisala ga Jagoda Truhelka. To je stvar koja ni malo boja nije od Tomićeva Zmaja od Поsne, te se ne ćemo s home nmogo ni zabavjati. Dosta je da iznesemo nekolike glavnije mane (a o vrlinama ni spomena nema). Prema natpisu moglo bi se misliti, da je glavni junak ovoga djela Vojača, a u istini nije. To je jedna užasno bijedna

') iluslimaui se najboje вјебаји hrvatskoga prijatelslva priiikom ulaženi n Sarajevo velikoga Hrvata geu. Filipov'ića!