СРЂ

— 225

15

USPOMENE o ustanku u tiubrovačkoj zemji g. 1813. i 14. Eto nije još projurilo stotinu }eta otkad je nestalo republike u Dubrovniku, a mi po gotovu danas i ne znamo što se u ono doba dogodilo : da, cujemo--mnoga pricana, jer je predaja još živa, neki od nas i vidjesmo i govorismo s |udima te su živjeli za doba republike; ali sasma slabo do nas dopre što pisana, što bi nama potomcima predočilo i predstavilo pravu sliku, ili dajbudi prilicnu sliku i pojam onog doba, kadaje propadala dubrovačka vlada, kada je naime taj dicni starac izdisao. Možemo, reći da od g. 1806. do 1813. gojena je bila stavna nada, da će umirući starina opet u bo|.e krenuti, te na noge skoknuti. Izgledalo je, da ima još nešto đulia u kostima; i doista malko se prene, pak mu se prsa nadimati stanu, a neki životni duh робе ga pokretati uprav spomenute g. 1813., i ako je dotle kao mrtav na samrtnoj steji ležao i kao pokojnik smatran bivao. Izlazim iz alegorije, te velim, da je nekojim patrijotima Dubrovnika bilo puklo pred očima g. 1813., pak stadoše da dižu ustanak, koji je loše sreće u potoni kraj bio, te svi napori u batal pogjoše radi nesloge i ambicije pojedinijeh, kako će se uvidjeti, što se možda dosle nije ni znalo, iz uspomena, koje neki savremeni ucesnik napisa na talijanskom jeziku, što ja na srpski danas prenosim. A. P. * * * 1806. Greneral francuske divizije Lauriston sa svojom vojskom, pod izlikom kratkog počinka u prolazu iz Dalmacije za Boku Kotorsku, zaposjede vojnićkim redom cijelu dubrovacku oblast (27 Maja 1806). Po tom isti general dade proglas u ime svoga eara Napoleona, u kome govori, da će francuska vojska ostaviti Dubrovnik kad zaposjedne Boku Kotorsku i Jonske otoke; ali da će se uz to sacuvati vlada, zakoni i politički odnošaji Dubrovnika sa svijem vlastima te su prijatne Francuskoj .